Milkić je uoči i poslije rata radio kao kovač u porodičnim kovačnicama u Janji, s tim što se istovremeno bavio i pjevanjem. Nekad su Milkići kovali 600 - 700 potkovica dnevno, dok Ibro danas više ne radi ovaj posao, nego ispod reflektora ostavlja neizbrisive muzičke tragove. 

On je rođen u Janji, a posljednjih par decenija stanovnik je Bijeljine koju ne napušta i pored primamljivih ponuda koje je imao da se profesionalno bavi muzikom. 

Nije se odrekao zanata poštujući ono što mu je pokojni otac nekad govorio "Ibrane, ništa bez znanja u rukama!" 

Njegov otac nije bio za to da se bavi pjevanjem. Danas, kaže da jednostavno ne može bez Bijeljine i pored povremenih izleta na muzičke pozornice. Posljendji njegov bljesak je u emisiji "Nikad nije kasno" u kojoj je prošao prvi krug.

"Prilikom jednog viđenja sa Tanjom Savić i njenim suprugom u Orašju, oni su mi govorili zašto se ne prijavim za učešće u toj emisiji, a ja sam im rekao da nemam živaca više za takve nastupe. Sa Tanjom se znam još iz prve sezone 'Zvezda Granda' 2003. godine kada su pored Tanje bili Bane Mojićević, Slavica Ćukteraš, Nemanja Nikolić", prisjeća se Milkić u izjavi za InfoBijeljinu.

I pored njegovog negativnog odgovora u Orašju, Tanja Savić je, priča nam on, bila uporna.

"Prijavili su me i meni ubrzo stiže obrazac za prijavu u tu emisiju. I tako krene to, čak me je na tom nastupu u ‘Nikad nije kasno‘ Dragana Katić prepoznala iz prve sezone 'Zvezda Granda' u kojoj sam stigao do polufinala. Ali, kad su mi predočili ugovor vlasnici 'Granda' koji trebam potpisati, ja sam odustao i nisam ušao u finale", naglašava Milkić.

Poslije prve sezone u "Zvezdama Granda", on je na nekolilo takmičenja koja su organizovale TV kuće osvajao uglavnom prva mjesta. Kod Dražena Bojića je potom uradio singl, a zatim kod Ljube Kešelja u Beogradu kompletan album. Uslijedili su novi singlovi, mnogobrojni nastupi, a na kraju opet - Beograd.

"U prvoj emisiji ‘Nikad nije kasno‘ prošao sam direktno u drugi krug. Bilo je lijepo, podsjetili smo se i mog učešća u 'Zvezdama Granda'. Žika se takođe sjetio tih nekih detalja. Tada mi je još rekao: Ibro, ti si nama ovde jedan od najboljih pjevača, to je bilo prije 22 godine. Međutim, nisam mogao potpisati ugovor jer sam već imao više od 20 dogovorenih svadbi. Prema tom ugovoru, ja nisam smio maltene da pjevam na privatnom veselju mog brata", ističe Milkić za InfoBijeljunu.

U međuvremenu je nastupao sa mnogim poznatim pjevačima poslije prve sezone u "Zvezdama Granda". Ali. njegovi prvi muzički nastupi bili su još prije rata.

"Još prije rata sam počeo pjevati na onim takmičenjima pjevača amatera koji su održavani po domovima kulture, i na njima sam par puta osvajao prva mjesta. Moj prvi zvanični nastup bio je u kafani u Janji 1991. godine kod Sakiba Numana. Tada sam imao 17 godina", priča nam Milkić. 

Kada je počeo rat, otišao je u Njemačku, a i tamo je radio. Bio je jedno vrijeme i u Sarajevu, a na kraju se vratio u Janju. Posljednjih par godina u inostranstvu radi pretežno romska veselja. Naravno, ima i nastupa u klubovima i drugim veseljima po BiH. 

Sa sjetom nam priča i o vremenima kad je u dvije kovačnice u Janji radilo po 15, 16 ljudi. Toliko je bilo posla da Milkići nisu mogli sami sve da završe. Dnevno su znali iskovati po 600 - 700 potkovica.

"Potičem iz stare kovačke porodice koja ima tu tradiciju 200 godina. Pradjed je bio kovač pa redom do mog oca. Po danu sam radio u kovačnici, a uveče sam išao da pjevam“, kazuje nam Milkić.

Njegov otac nije bio za to da se bavi pjevanjem, ali su ga neki muzičari iz Loznice nagovorili da ga pušta na nastupe u kafanama. 

"Prve noći u kafani sam zaradio deset plata koje su u to doba imali ljudi u fabrici. Znači, deset njihovih plata za jednu noć. Ujutro sam taj novac pokazao ocu, ali on je rekao - slušaj dijete, nisu pare sve u životu, drži se ti svog posla, ovog kojeg radiš, a uporedo možeš da pjevaš, ali ne napuštaj ovaj naš posao u kovačnici", ističe naš sagovornik. 

Oni su u to vrijeme važili za jednu od, priča nam, nekoliko najboljih kovačnica u bivšoj državi. 

"Dnevno smo po 600 - 700 potkovica radili. Osim ljudi ovdašnjih kojima je to trebalo, nama su dolazili i iz drugih mjesta koji su od nas kupovali potkovice. Npr. od Zenice, neki Smajo kovač je od nas uzimao po 7.000 - 8.000 potkovica. Osim potkovica radili smo plugove i mnoge druge dijelove za poljoprivredu. Kod nas je u nekim periodima radilo po 15, 16 ljudi, imali smo dvije radionice. Svake subote su imali isplatu za tu sedmicu, lijepo su zarađivali kod nas", priča nam Milkić.

Išli su i na vašare, u Rumu, u Šid.. I tamo su takođe prodavali svoje proizvode. 

"Sad to više ne radim jer taj posao lagano izumire. Rođen sam u Janji, a od 2009. godine živim u Bijeljini. Imam dvoje djece iz prvog braka, sedmoro unučadi. Sad po treći put sam u vezi, valjda bude treća sreća", uz smijeh nam priča.

Familija Milkić iz Janje se oduvijek bavila zanatima: danas Alen Milkić ima lokal i prodaju u Janji, a njegov brat Zlatan u Bijeljini. Bave se bojama, lakovima, toplotnom izolacijom, stolarijom. Naš sagovornik Ibro, njihov prvi rođak, pored pjevanja bavi se takođe zanatskim poslovima.

"Posljednjih desetak godina se bavim vodoinstalacijama, keramikom, kao i unutrašnjim radovima, krečenje, gletovanje, rigipsi. Nisam mogao da se odreknem zanata, valjda je nama Milkićima to ostalo od naših starih! Inače, moram da kažem da nisam zaboravio ovu gradsku staru raju. Često sam ovdje u kafiću kod Jasne u centru grada, povremeno se opustimo, posjedimo, zapjevamo!", ističe legendarni Ibro Milkić za InfoBijeljinu.