Bijeljina
31.05.2021.
19:03
Bijeljinac Amir Grošić: Pet decenija druženja sa dvotočkašima (FOTO)
Izvor: InfoBijeljina
2
Podijeli
FOTO: InfoBijeljina
Pratite
InfoBijeljina.com
putem
Android i
IOS
aplikacije, te društvenih mreža Facebook, Twitter,
Instagram
i
VIBER
zajednice.
Komentari ( 2 )
Amir Grošić iz Bijeljine i u šezdesetoj i drugoj godini života aktivni je vozač motora, a za portal Info Bijeljina kaže da u garaži još čuva tri modela starih „Pretisa“ sa kojima je počela njegova životna priča motocikliste, čovjeka koji voli brzinu i adrenalin.
- Kao dijete sam znao preći kod komšije u dvorište i satima zagledati i sjediti na njegovom motoru, tolika je bila ljubav prema dvotočkašima. Prvog „Pretisa“ sam kupio od jednog limara u Bijeljini, ’58. godište, a posjedujem još dva takva motora, ’59. i ’60. godište, i oni su dan-danas ispravni. U to vrijeme, kada si imao „Pretisa“, kao da si imao helikopter. Kasnije su došli „Tomosi“, petnaestke, Java... Ipak, moj prvi motor je bio austrijski Puh, motorić od 40-50 kubika. Te motore smo više gurali pored sebe, nego što smo ih vozili - prisjeća se Grošić u razgovoru za portal InfoBijeljina.
Sa „Pretisima“, kaže Amir, iz Bijeljine se najdalje išlo do Varaždina ili Tjentišta, s obzirom na njihovu konstrukciju i izdržljivost, ali tada su bila važnija druženja nego destinacije.
Iako je studirao Mašinstvo u Beogradu, odlučio je da napusti fakultet i posveti se vožnji kamiona, autobusa, a u slobodno vrijeme motora.
- Bijeljina je uvijek imala zaljubljenike u motore. Pomenuću samo neka imena - Batan Pušković, Bobo Sabojlović, Zlatko Lekušić, Željko Kajmaković Žak... Vozio se reli u Trnovi, održavan je Ispit spretnosti ispred Doma vojske, a klub motociklista je funkcionisao u okviru Auto-moto društva Bijeljina. Narod sedamdesetih-osamdesetih godina nije imao mnogo novca, pa kada motociklisti odluče da idu na dalji put, onda im Auto-moto društvo obezbijedi sredstva. To je bilo poštenije, normalnije vrijeme - navodi Grošić za InfoBijeljina.
Nakon devedesetih godina nabavljao je razne Jamaha motore, tražio sve brže modele, a danas vozi Kavasakija 1400 GTR, koji razvija brzinu do 290 kilometara na čas.
- Pošto stariji sin živi u Americi, on mi je poslao Suzuki Hayabusa, najbrži serijski motor na svijetu, a u garaži mi je i Honda XX. Neki voze motore da se samo vozikaju, a ja volim da sjednem i odem od tačke A do tačke B, znao sam za četiri dana preći 5.000 kilometara. Nađemo se u Beogradu, pa Makedonija, Grčka, Hilandar, cijela Albanija, do Ulcinja, i vratimo se morem kući. Mene u Bijeljini mlađi motoristi zovu tata, ćale, što zbog godina, ali i zbog iskustva koje mogu da im prenesem - dodaje naš sagovornik.
Osim motora, Grošić posjeduje i nekoliko oldtajmer automobila, a u dvorištu mu se trenutno nalazi takozvani pezejac, iz 1973. godine.
- Ovo je prvi pezejac koji je stigao u Bijeljinu. Nabavio sam ga od jednog komšije policajca, a taj automobil je u svoje vrijeme bio A klasa, u njemu su se vozili direktori. Za nekoliko dana po njega će doći ljudi iz Poljske, koji žele da ga kupe i srede kao oldtajmera. U garaži su i prvi fićin kombi, folcika, a iz Amerike je stigao kadilak - priča Amir, koji je inače član Moto-kluba „Arhangel“ iz Srbije, kao i Kluba „Bezbednost“ koji se bavi edukacijom motorista i obučavanjem policajaca na motorima.
Govoreći o uvriježenom stanovištu da su motociklisti opaki, zli momci, on ističe da je stvarnost, ipak, drugačija.
- Vozio sam, na primjer, sa jednim dekanom fakulteta Univerziteta u Kragujevcu, jednim hirurgom, zubarom... Sve su to ugledni, porodični ljudi, a ne huligani. U ovoj priči je najljepše kad osjetiš da si dio jedne grupe, da te ljudi poštuju, cijene - naglašava Grošić.
Za kraj razgovora, ovaj Bijeljinac i veliki ljubitelj motora, poručuje da je u motociklizmu najvažnija sigurnost vozača, te da je velika odgovornost kako na mladima, tako i na njihovim roditeljima.
- Razlika je u tome što smo mi stariji počinjali sa nejakim motorima, rastavljali ih, popravljali, učili, padali, pa smo postepeno dolazili do jakih mašina. Danas, roditelji griješe kada osamnaestogodišnjaku kupe Jamahu R1, a on ne zna ni biciklo da vozi kako treba. To je kao da su ga stavili na atomsku bombu. Tada, nažalost, nastaju nesreće - zaključuje Amir.
A.Lj.