Prvozaraženi je poslije mjesec dana, “prošao” na testiranjima, a neki od nas? Vrijeme će pokazati.

Sa željom da prenošenjem svog iskustva možda nekom pomogne, pristao je da za “Semberske novine” ispriča svoju priču. Poštujući njegovu i privatnost njegove porodice, ime i fotografiju ne objavljujemo.

Prije odlaska na planirani put 28. februara, s obzirom da sam trebao da proputujem kroz veći broj zemalja i da je već u medijima bilo puno informacija o novom korona virusu, potražio sam na internetu zvanične informacije o eventualnom prisustvu virusa u tim zemljama. U tom periodu, ni u jednoj zemlji u koju sam trebao da potujem, nije bilo registrovanih slučajeva. U Bijeljinu sam se vratio 9. marta, isti dan sam otišao na posao. Osjećao sam potpuno zdravo i bez ijednog simptoma. 

Kad ste osjetili zdravstvene probleme?

Istog dana, 9. marta, po povratku s posla, osjetio sam drhtavicu i blagu temperaturu 37,3. Odmah sam se javio svom porodičnom doktoru i zakazan mi je termin za pregled sanaredni dan, 10. mart, u popodnevnim časovima. Tog jutra, prije pregleda kod doktora nisam imao temperaturu. Pomislio sam da sam ustvari umoran od puta i da će već tog dana sve biti uredu, pogotovo kada sam dobio nalaze krvi. Svi parametri su bili u granicama normale, ali tog dana, ipak nisam išao na posao. U srijedu 11. marta, otišao sam na posao, ali nisam se dugo zadržavao, obzirom da je u firmi u kojoj radim već bio odobren rad od kuće. Poslijepodne sam ponovo dobio blagu temperaturu 37, 3 i ponovo sam se javio telefonom u ordinaciju. Rekli su mi da ostanem kod kuće, ali da mogu da izađem ako imam potrebu, te da se javim Higijensko-epidemiološkoj službi.
 

Da li ste se javili u HES?

Da, i u HES-u su mi dodjelili broj sedam, rekli da mjerim temperaturu ujutru i uveče i da im javljam vrijednosti temperatura.  Poštovao sam što mi je rečeno, a ja sam se već sutra i narednih dana osjećao dobro. Jedini simptom je bio gubitak čula ukusa i mirisa. S obzirom da sam intenzivno „istraživao“ informacije o virusu korona, sve sam više lično sumnjao da sam inficiran, te sam pokušavao da nađem način da se što prije testiram i da se oslobodim tereta da sam možda zaražen. Tada to nisam uspio, valjda zbog toga što nisam imao jasnu kliničku sliku koja bi ukazivala da sam kandidat za testiranje. Naredne dane provodim u kućnoj izolaciji. Blaga temperatura se ponovo javlja za vikend i to u večernjim časovima i tada počinjem da kašljem, osjećam bolove u mišićima podkoljenica, bol u potiljačnom djelu glave i u predjelu bubrega. Terapiju (paracetamol) sam uzimao više radi bolova, nego iz potrebe da snizim temperaturu. 

Šta ste uradili, s obzirom na tegobe koje ste imali?

U utorak, 17. marta, ponovo sam pozvao porodičnog lijekara sa željom da se testiram na korona virus. Ponovili su mi nalaze krvi i  ti nalazi nisu ukazivali da imam bilo kakav problem sa zdravljem, ali sam insistirao da odem na pregled kod infektologa. Dobio sam uputnicu i termin za 18. mart u 8 časova. Pregledala me je infektolog dr Aleksandra Radojčić i uzela bris grla i nosa, te sam ostao u bolničkom karantinu do dolaska rezultata. U poslijepodnevnim časovima, 19. marta, od dr Radojčić sam dobio informaciju da sam pozitivan na korona virus. 
 

Strah ili šok? 

I jedno i drugo. To je za mene bio šok, više od straha zbog informacija o korona  virusu iz medija,  nego zbog simptoma koje sam osjećao. Prvo mi je kroz glavu prošla moja porodica i kolege s posla sa kojima sam imao kontakt. Naježio sam se od  pomisli da nekome mogu da iskomplikujem život. To mi je jako teško palo. Iskreno, ni u jednom trenutku nisam osjećao ljutnju na osobu koja je mene zarazila, jer mi je bilo jasno da je ovaj virus jako zarazan i da „domaćin“ ne mora ni biti svjestan da je zaražen. 

Šta je potom uslijedilo?

Ostao sam u bolničkom karantinu do 22. marta, kada su me ponovo testirali. I drugi test je bio pozitivan. S obzirom da je i moja supruga bila pozitivna,  poslije dobijanja rezultata drugog testa, pušten sam iz bolničkog karantina u kućnu izolaciju. Imamo troje djece koja su starosne dobi 12, devet i četiri godine, a sve vrijeme, djeca su bila sa nama. Djeca su tri puta testirana i sva tri testa su bila negativna. Nakon odluke da svi pozitivni budu izolovani i prebačeni u karantin u Dom  učenika, pobijedio je zdrav razum, tako da je supruga sa djecom ostala kući, a ja sam prebačen u karantin. Prije svega, u obzir je uzeto da sam se po dolasku i osjećanju prvih simptoma,  odmah prijavio porodičnom doktoru, kao i da smo kao porodica, sve vrijeme trajanja izolacije, poštovali predložene mjere od strane HES-a. 

Sada ste u kući sa Vašom porodicom?

Da. Nakon 11 dana provedenih u karantinu u Domu učenika i poslije dva uzastopna negativna testa, došao sam kući, svojoj porodici. Kompletna porodica je testirana i svi smo bili negativni. Još nekoliko dana sam sa porodicom u kućnoj izolaciji, a onda ću se, sa velikim životnim iskustvom, ali i sa antitijelima, polako vratiti u normalan život.

Mjesec dana je iza Vas, nije ni malo, a ni mnogo vremena. Ipak, okolnosti su vjerovatno učinile da Vam dan bude dug kao godina? Kako ste izdržali?

Kada se okrenem unazad i analiziram dešavanja u posljednih mjesec dana, mogu reći da sam zadovoljan kako sam se izborio sa novonastalom situacijom. Sve je bilo lakše uz dobre ljude, prijatelje i osoblje bolnice, mada je bilo i ishitrenih reakcija pojedinih ljudi, koje ne bih ovim putem pominjao, a vjerujem da se sada stide svojih postupaka. Želim ovom prilikom da se zahvalim medicinskom osoblju, posebno infektologu dr. Aleksandri Radojčić i većini kolega s posla, koji su iskazali veliko razumijevanje za situaciju koju smo zajedno prebrodili. 
 

Šta dalje? Koja je Vaša poruka?

U svemu ovom,  jako je bitno da svi damo svoj doprinos kako bi se što brže završila nedaća koja je snašla, ne samo nas, već cijelo čovječanstvo. U želji da pomognem u ovoj borbi protiv virusa korona, priključio sam se i akciji „Respiratori za Srpsku“ i donirao sredstva. Čim izađem iz kućnog karantina, javiću se kao volonter, s obzirom da imam antitijela, kako bih pomogao svima kojima je pomoć potrebna. Ukoliko bude potrebno da se daje krvna plazma kao pomoć oboljelima, prvi ću se prijaviti.