Svojevremeno su bili inicijatori i za organizovanje prvog sajma knjiga u Bijeljini.

Danas, dvadesetak godina kasnije, nema ni antikvarnice knjiga porodice „Samardžija“, a nema ni sajma knjiga u Bijeljini. Drena je prije rata radila u Direkciji ŽTP-a Sarajevo, dok je Tihomir, kao varilac, radio u TAS-u u Vogošći. Ratni vihor ih je doveo u Bijeljinu. S obzirom na to da su voljeli puno čitati i da su u Sarajevu imali veliku porodičnu biblioteku, u godinama kada su ostali bez posla, izbor je pao na knjigu.

Nakon antikvarnice i nekoliko uspješnih poslovnih godina, knjige porodice Samardžija  ponovo su morale na ulicu, u prolaz nedaleko od starog gradskog nebodera. Godinama ih guše i poreske obaveze, iako se od prodaje knjiga na ulici niko nije obogatio, što je dobro poznato finansijskim inspektorima.

„U saradnji sa Gradskom upravom svojevremeno smo bili inicijatori organizovanja Sajma knjiga u Bijeljini. Sajam je održavan nekoliko godina na Agrotržnom centru, ali taj prostor, očigledno je, nije bio prikladan za knjigu. Knjiga traži neki prostor u užem centru grada, gdje će biti bliža čitaocima. Osvojili smo  brojne nagrade na sajmovima knjiga. Družili smo se sa Stevanom Raičkovićem, Dobricom Erićem i drugim pjesnicima i romanopiscima“, sjeća se Drena nekih sretnijih i uspješnijih poslovnih vremena.

Drena kaže da i danas ima onih koji vole osjetiti „miris“ knjige, prelistati tek odštampani roman.

 „Vremena su se promijenila i informacione tehnologije potiskuju knjigu u drugi plan'', rekla je Drena.

''Kupaca je sve manje i manje. Mladi sve manje čitaju, jer su ubijeđeni da se sve može pročitati uz pomoć mobilnog telefona. Pravi ljubitelji knjiga, ipak, ne odustaju od čitanja. Zbog toga i mi istrajavamo u ovom poslu, iako je sve teže i teže“, kaže Drena Samardžija.