Rođendanima se u djetinjstvu radujemo, onda dođe neko doba kada ih ne volimo i kada nas je strah vremena koje prolazi, a zatim nastupi faza u kojoj se ničega ne bojimo i u kojoj se nasmijemo iskreno i životu i ljudima, čak i onom čiki "Alchajmeru".

Jer, kad djed Jovica kaže da je na njegovom rođendanu prisutna i supruga, koja fizički nije s njim već šest godina, ko ima pravo da to pripisuje tamo nekoj demenciji i umanjuje važnost one druge vrste prisutnosti. On zna da i nema potrebe stalno se svega sjećati, jer sve je isto pod kapom nebeskom. Barem sve ono što je važno.

Da je, umjesto sa ovim osmijehom, ostario sa gorčinom ili tugom na licu možda bi nam rekao – druga su to vremena bila…

“Suština života je ostala ista kao i kad sam mlad bio. Mladi su uvijek isti. Meni je ovaj dan bio divan, kako i sama pjesma kaže”, sa osmjehom priča Jovica Lazarević.