Iz Gradske uprave najavljuju da će, uz pomoć donatora, pokušati da iznađu sredstva za otvaranje Doma za smještaj socijalno ugroženih iz ove populacije i obezbijede zakonske pretpostavke kako bi ova ustanova bila ekonomski održiva. 

Kada starost i bolest zakucaju na vrata najveća briga svih jeste da ne budu teret svojoj djeci. Zahvaljujući staračkom domu starost je doba mira i vedrine. Korisnici doma kažu - sve je lakše u društvu. Druže se, prebiraju po uspomenama, dijele tugu i radost. 

Smilja Radić već dvije godine je smještena u privatnom staračkom domu. Kaže da joj je alternativa bila prazan porodični stan, pa dileme nije imala. U domu joj je sve nadohvat ruke, ima pripremljene obroke, medicinsku pomoć i njegu, a slobodno vrijeme, ispunjeno je druženjem. 

Privatni starački domovi nude neophodan komfor korisnicima. Sobe imaju odvojena kupatila, terase, kablovsku televiziju, telefon, interfon, frižider. Posebna pažnja posvećuje se njihovom društvenom životu. Organizuju im se šetnje, izleti, obilježavanje praznika, proslava rođendana.

U Bijeljini živi 14.000 penzionera. Prosječnu penziju prima 50%, a do 200 maraka njih 2.389. Iz godine u godinu sve je više onih o kojima nema ko da brine, a primanja su im nedovoljna da bi sebi priuštili neki od privatnih staračkih domova.

Predsednik Udruženja penzionera grada Bijeljina Savo Pantelić očekuje od lokalne zajednice i svih nadležnih da se pobrinu za rešavanje ovog problema. 

U očekivanju obećane izgradnje staračkog doma, penzioneri smatraju da bi trebalo da im se obezbjedi barem dnevni centar. Jedini prostor koji trenutno  imaju jeste Dom za penzionere gdje provode slobodno vreme igrajući šah.