Bijeljina
29.10.2023.
16:25
Bijeljina: Ružica i Rodoljub proslavili 50 godina braka – Najvažniji podrška i razumijevanje (FOTO)
Izvor: InfoBijeljina
0
Podijeli
FOTO: InfoBijeljina
Pratite
InfoBijeljina.com
putem
Android i
IOS
aplikacije, te društvenih mreža Facebook, Twitter,
Instagram
i
VIBER
zajednice.
Komentari ( 0 )
Ružica i Rodoljub Ivanović iz Bijeljine proslavili su 50 godina braka, a za InfoBijeljinu kažu da je u toku njihove skladne veze bilo i teških trenutaka, ali da su međusobno razumijevanje, kao i želja da se djeca odškoluju i izvedu na pravi put, uvijek bili zvijezda vodilja tokom svakodnevnih uspona i padova koji prate svaku bračnu zajednicu.
Šezdesetdevetogodišnja Ružica rođena je u Vršanima, a za Rodoljuba se udala kada je napunila 18 godina.
Prisjeća se da je te godine u julu završila Školu učenika u privredi, krojački zanat, a da je već u oktobru pristala da zakorači u bračne vode.
Prisjeća se da je te godine u julu završila Školu učenika u privredi, krojački zanat, a da je već u oktobru pristala da zakorači u bračne vode.
„Dok sam pohađala krojački zanat, stanovala sam privatno u jednoj ulici u Bijeljini, u kojoj je malo dalje stanovao i on. Moja cimerka ga je poznavala, bili su iz istog mjesta, i rekla je „Hajde da te upoznam sa jednim momkom“. Ona se zove Stana Manojlović, mislim da sada živi u Subotici. Rodoljub je dolazio kod nas, pazio me, ujutro nam naloži vatru, davao mi je podršku tokom školovanja. Kasnije, kada sam se udala za njega, ostala sam trudna, ali već 1975. sam zasnovala radni odnos u `Kurjaku`“, priča Ružica.
U međuvremnu, kako kaže, javila joj se želja da profesionalno napreduje, pa je upisala Višu tekstilnu školu u Varaždinu, a predavanja je slušala u Brčkom.
„Radila sam tada u Bijeljini i subotama, pa kad završim s poslom, dovedem dijete kod majke, a ja na predavanja. Višu školu sam uspješno završila, te sam u „Kurjaku“ prvih deset godina bila u proizvodnji, a drugih deset godina do rata kao tehnolog za organizaciju rada. Poslije sam došla na poziciju tehnologa za norme, i povremeno, kad se zaratilo, mijenjala sam tehničkog direktora u firmi. Godine 1993, kada su se svi razišli, i ja sam napustila preduzeće i otišla da radim privatno. Registrovala sam krojačku radnju i odatle stekla pravo na penziju“, navodi Ivanovićeva.
Ona ističe da se radilo mnogo, u smjenama, da nije bilo vrtića i produženih boravaka za djecu kao danas, ali da je sa suprugom dijelila sve, i dobro i loše.
„Znali smo da se ne vidimo po dva-tri dana, tako nam se smjene namjeste. Međutim, oboje smo podizali djecu, radio je i on moje poslove, i ja njegove. Imamo dva sina, dobre snahe, četvoro unučadi i najvažnije je da su izrasli u poštene i vrijedne ljude. Što se tiče našeg braka, naravno da je bilo svađa, ljutnje, ali znali smo da budemo jedno uz drugo. Ako je on ljut, ja sam smirivala situaciju i obrnuto. Dobro razumijevanje i podrška morali su da postoje, bez obzira ko je u pravu“, naglašava Ružica.
Ona dodaje da se često sjećala majčinih riječi pred udaju koje su glasile „Imaćeš problema, niko nije bez problema. Nešto moraš istolerisati, prepirke će biti...“
„Danas, sa ove distance, mladima mogu da poručim – Vaspitanje od strane roditelja, 10 Božjih zapovijesti i ono što matičar kaže na vjenčanju. Poštujte te tri stvari i uspjećete u braku“, poručuje Ružica.
Njen suprug Rodoljub rođen je u Gornjem Brocu, a radni vijek proveo je kao policajac u Bijeljini. Sjeća se dana kada je Ružicu pratio do škole, ali i kada je odlazio u Vršane.
„U Bijeljini smo stanovali blizu jedno drugom, ali kada je završila školu, išla je u Vršane, te sam i ja morao tamo da je posjećujem, a nije bilo automobila kao danas. Odlazio sam autobusom, neasfaltiranim putevima, pa je nađem na Lukavcu kako peca ribu, hvata je rukama ili mrežom. Sve je to bilo slatko i lijepo. Ipak, kao policajac sam stalno bio na terenu, odlazio u dva navrata na Kosovo, pa Olimpijada, Mediteranske igre, kongresi u Sarajevu... tako da je veća briga oko djece ipak bila na njoj“, navodi Rodoljub.
Kakva god svađa ili prepirka se dogodila tokom braka, ističe da to drugi nisu smjeli primijetiti.
„Durimo se, ali ako neko treći dođe, to se na nama ne vidi. Ma ranije je bilo sramota razvesti se! A danas je sve drugačije. Smatram da se sve nesuglasice mogu prevazići, posebno zbog djece. Zbog njih brak treba da opstane. Svi se žene i udaju iz velike ljubavi i mislim da se ona može održati, ali je isto tako normalno da kada djeca dođu, ljubav malo splasne i pređe na njih. Supruga i ja smo različiti po karakteru, ali opet se i te kako dobro razumijemo“, naglašava sedamdesetčetvorogodišnji Rodoljub.
Pedesetogodišnjicu braka Ružica i Rodoljub proslavili su ručkom u restoranu, a sutradan su im došla djeca i unučad.
Njih dvoje penzionerske dane provode u Brocu, gdje su nakon života i rada u gradu, našli mir, čist vazduh i zdravu hranu.
Njih dvoje penzionerske dane provode u Brocu, gdje su nakon života i rada u gradu, našli mir, čist vazduh i zdravu hranu.
„Imamo dva plastenika, snabdjevamo djecu zdravom hranom, a i mnogo više smo u pokretu. Sada je aktuelno ašovljenje bašte i plastenika, tako da na selu nikada nije dosadno“, zaključuje Rodoljub.