Osim motoričkih smetnji, oni se bave i djecom s problemima u govoru, nedostatom pažnje, pamćenja, te drugim domenima i aspektima njihovog razvoja. Tu se provode defektološki tretmani.

"Kada su u pitanju djeca i odrasli sa motoričkim smetnjama, to su uglavnom neka motorička kašnjenja usljed smetnji koštano-zglobnog sistema, neuromišićna oštećenja, cerebralna paraliza, mišićna distrofija i tako dalje, ali naravno i djeca sa kašnjenjem u razvoju, koja nemaju nužno neku motoričku smetnju, ali postoji određeno kašnjenje. To su najčešće problemi sa pažnjom, pamćenjem, mišljenjem, izbođenjem nekih školskih aktivnosti", rekla je Nataša Maksimović, somatoped u Domu zdravlja Bijeljina.

Na prvom jestu, somatoped mora izvršiti procjenu na osnovu koje se određuje defektološki tretman u prisustvu roditelja, a da bi se mogla izvršiti procjena, neophodno se prvo javiti u Centar za mentalno zdravlje u kojem ovaj stručnjak i radi.

"Mi radimo plan aktivnosti za rad kod kuće, savjete roditeljima i generalno taj savjetodavni rad sa roditeljima, da prihvate ukoliko dijete ima neko kašnjenje ili smetnju. I radimo naravno timski, obično tu su gotovo uvijek uključeni logoped, psiholog, defektolog nekog drugog profila, u zavisnosti šta je potrebno”, rekla je Maksimovićeva za RTV Hit.

Somatopedi tvrde da je veoma važno otkriti prve simtpome kašnjenja u razvoju djeteta, koji nerijetko budu zapaženi tek pri polasku djeteta u školu, a datiraju iz ranijeg perioda.

"Primijete probleme sa, na primjer, grafomotorikom, držanjem olovke, pisanje, crtanje i te neke aktivnosti zbog kojih se oni jave. Međutim, kada započnemo procjenu uglavnom primijetimo da tu ima i nekih drugih odstupanja, nečega što je dovelo do toga, da je bilo nekih ranijih naznaka. Često se javljaju zbog kasnog progovaranja, gdje onda radimo zajedno sa logopedom, ali i defektološki tretman zato što nam on podstiče i razvoj govora", pojasnila je Maksimovićeva.

Najčešći problem kod mališana je kašnjenje u razvoju govora. Najčešći razlozi su nestimulativna sredina, nedovoljno pažnje usmjerene na usvajanje određenih vještina kod djece. Vrlo često roditelji kasne s prijavljivanjem ovog problema.

"Roditelji se očito jave već  u nekom periodu sa tri godine, kada dijete nema prvu riječ, što bi trebali dosta ranije da primijete. I sav tretman je dosta bolji, a napredak brži, kada se roditelji jave ranije. Međutim, naravno, nije kasno nikada da se jave", istakla je Maksimovićeva.

Stručnjaci tvrde da roditelji nerijetko ne pridaju veliki značaj problemima u govoru, nedostatku pažnje kod mališana, ali to može da bude alarmantno. Oni smatraju da se to može odraziti na dalji tok njihovog života.