Prema podacima Spoljnotrgovinske komore (STK), u pomenutom periodu smo uvezli samo oblica i cjepanica ukupne vrijednosti 1,3 miliona KM, koliko nas je koštao i uvoz sijena, odnosno stočne hrane, dok smo na ugalj dali 756.000 KM!

Povoljna cijena

Ako već moramo da uvozimo naftu, automobile, električne aparate, razne hemijske proizvode i slično, svojevrsni je nonsens da smo tokom 2013, prošle i ove godine na vodu spiskali 266 miliona, a na hljeb te pekarske i slastičarske proizvode čak 295 miliona KM?!

Ljubo Maletić, predsjednik Udruženja poljoprivrednika Semberije, kaže za Press da je žalosno da stanovnike BiH hrane, poje i griju proizvođači iz bijelog svijeta, dok domaći jedan za drugim propadaju.

- Činjenica je da uvoz, uopšte, šteti domaćoj privredi. Ipak, jasno je da jedna država, htjela to ili ne, mora da se u inostranstvu snabdijeva robom koju sama ne može da proizvede. Međutim, van pameti je da iz bijelog svijeta nabavljamo hljeb, vodu, sijeno, cjepanice. Pa, ako nemamo njiva, livada i šuma, onda ne treba ni nas da ima - naglašava Maletić.

Prema njegovim riječima, razlog prođe tih proizvoda na bh. tržištu uglavnom je povoljnija cijena, zbog čega domaći proizvodi veoma često završavaju u smeću.

- Kao omađijani smo proizvodima iz uvoza, ne razmišljajući šta činimo domaćim proizvođačima i domaćoj privredi - ističe Maletić.

U Spoljnotrgovinskoj komori objašnjavaju da pomenutu robu možemo da proizvedemo onoliko koliko zahtijeva domaće tržište, ali da to koči prekomjeran uvoz.

- Problem je što naši potrošači favorizuju stranu robu iako je naša daleko kvalitetnija. Zato i bilježimo alarmantne vrijednosti uvoza - kaže za naš list direktor Sektora za makroekonomiju u Spoljnotrgovinskoj komori, Momir Tošić.

Prema njegovim riječima, BiH na mjesečnom nivou ima oko 500 miliona KM deficita, gdje su posebno frapantni podaci o količinama i vrijednostima uvoza vode, piva, drveta, uglja.

Zvanične statistike

- Za njih u BiH definitivno postoji sirovinska baza, pa je neophodno napraviti temeljnu analizu zašto na njihov uvoz dajemo ogromne pare. S druge strane, naša ekonomija je otvorena, tako da se, realno, malo šta može učiniti u pogledu zaštite domaće proizvodnje. U drvnoj industriji imamo suficit, ali je problem što uglavnom izvozimo sirovinu, koju kad nam zatreba opet uvozimo, ali po tri puta višoj cijeni. Dakle, i taj suficit treba da posmatramo uslovno. Ipak, kada bi građani više kupovali domaće proizvode, logično je da bi se potreba za stranim recipročno smanjivala. U suprotnom, i dalje ćemo uvoziti ogromne količine robe za čiju su nam proizvodnju resursi nadohvat ruke - kaže Momir Tošić.

Koliko god je apsurdno da iz inostranstva uvozimo hljeb, vodu, cjepanice ili sijeno, još je veći kuriozitet da, na primjer, u SAD, Avganistan, Angolu i Tursku izvozimo oružje, i to svake godine sve veće količine!

To potvrđuju i zvanične statistike prema kojima je 2011. godine izvezeno oružja u vrijednosti 44,5 miliona, a lani čak 93,9 miliona KM.