Godišnji izvještaj kretanja cijena, Agencije za statistiku BiH, pokazuje da je u 2015. u odnosu na prethodnu godinu, pad cijena zabilježen samo u oblastima odjeće i obuće 7,3 posto, prevoza 6,9 posto, te hrane i bezalkoholnih pića za 0,9 posto.

S druge strane, lista poskupljenja je duža, pa tako rast cijena za alkoholna pića i duhan iznosi 7,2 posto, obrazovanje 2,1 posto, zdravstvo 1,3 posto, troškove stanovanja i režije 1,1 posto, namještaj 0,3 posto, komunikacije, rekreacija i kultura za 0,2 posto. 

Eurostat dalje napominje da cijene hrane u Bosni i Hercegovini iznose 74 posto od prosjeka cijena u 27 zemalja EU, što je skuplje od Srbije a jeftinije od Hrvatske. Tu treba uzeti u obzir i prosječne plate, koja u BiH iznosi oko 820 KM, u Srbiji oko 722 KM i Hrvatskoj 1.452 KM.

Visoko učešće troškova osnovih namirnica je pokazatelj siromaštva BiH, komentariše za N1 ekonomski analitičar Igor Gavran.

“Tako nešto imaju samo izuzetno siromašne države i to govori o tome kako nakon zadovoljavanja egzistencijalnih potreba većini stanovnika gotovo ništa ne ostane za bilo šta više od toga. Država bi mogla uticati na regulaciju tržišta u oba ova smjera, međutim država nažalost isključivo gleda da je viša cijena - donosi njima više prihode, veća osnovica PDV-a a to je ono što naša zadužena i neproduktivna administracija ustvari i najviše želi. Što više cijene to njima više i odgovara”, zaključuje Gavran.

Unapređenje konkurencije i olakšanje uslova poslovanja domaćim proizvođačima koji, ukoliko bi bili rasterećeni obaveza za zapošljavanje radnika porezima, doprinosima i drugim dadžbinama, mogli bi ponuditi i nižu cijenu, a kada bi s druge strane i samo tržište se bolje uredilo sa većim nivoom konkurencije, sa većim nivoom učesnika ponovo bi ta konkurencija spustila cijene niže.

Do tada, građani BiH će plaćati osnovne životne namirnice i preživljavati skuplje i teže od većine zemalja regije i Evrope.