Pripremajući izložbu o violinisti i profesoru muzike Stevanu Krniću koji je više od 60 godina radio kao muzički pedagog u Bijeljini, stručnjaci Muzeja Semberije otkrili su da je ulica u gradu koja nosi njegovo ime pogrešno ispisana kao Stevana Krnjića.
U Gradsko upravi Srni je rečeno da će ova greška biti vrlo brzo ispravljena.
Izložba o izuzetnom i omiljenom gradskom učitelju muzike "Jedna životna priča"
biće postavljena u Muzeju Semberije u okviru Pantelinskih svečanosti 6. avgusta, povodom 130 godina od rođenja Krnića.
Simbolično, jer je Krnić prvi put javno nastupao u Bijeljini na proslavi zaštitnika grada Svetog Pantelejnoma 1911. godine, dirigujući horom Srpskog pjevačkog društva "Srbadija".
"Izložba o Stevanu Krniću - čika Stevi, nije samo omaž izuzetnom pedagogu i zaljubljeniku u horsku muziku, već i priča o jednom vremenu, načinu života, ustrojstvu nekoliko društvenih sistema, priča o radu, o skromnosti, o vrlini. Pored lične istorije našeg junaka, u nju je utkan i dio istorije Bijeljine, Semberije i drugih krajeva Bosne kojima je Krnić podario svoj radni vijek. A on je trajao više od sedam decenija", navodi se u katalogu pripremljenom uz izložbu.
Povodom 60 godina plodnog rada u oblasti prosvjete, tadašnja Opštinska skupština u Bijeljini je 1965. godine dodijelila Stevanu Krniću Plaketu Grada i novu violinu.
"Za mene je vaskolik život kada prođem gradom, a stariji mještani sijede glave, ustaju i pozdravljaju me, govoreći `evo našeg učitelja`. To je najveća i najljepša nagrada", tim je riječima Krnić prokomentarisao nagradu.
U jednom od posljednjih intervjua koji je dao prije smrti 1977. godine, Krnić je izjavio: "Kada bih prestao da radim, prestao bih i da živim".