U sezoni 2008/2009. našu državu je predstavljala Modriča koja je prošla prvo pretkolo Lige šampiona savladavši Dinamo Tiranu uz ukupnih 4:1 (2:0 u gostima i potom 2:1 kod kuće) i to je bio posljednji put da je bh. prvak prošao u narednu rundu kvalifikacija.

U drugom pretkolu Modriču je kao nenosioca ponizio danski Aalborga uz ukupnih 7:1 (5:0 u gostima i 2:1 kod kuće).

Modriča je ujedno bila i posljednji bh. prvak prije Zrinjskog ove sezone koji je imao status nosioca u prvim mečevima u Evropi s obzirom na to da se sistem kvalifikacija za Ligu šampiona promijenio nakon te sezone te su u prvom pretkolu igrali predstavnici najslabijih zemalja poput San Marina, Andore... U drugom pretkolu naši klubovi su redovno bili nenosioci, što dijelom opravdava neke sramotne rezultate.

Od ove sezone sistem takmičenja je ponovo promijenjen te se ponovo svi klubovi takmiče već od prvog pretkola.

Zrinjski je imao status nosioca i izbacio ga je Spartak iz Trnave uz ukupnih 1:2, što se može okarakterisati velikim neuspjehom, posebno kada se uzme u obzir rezultatski napredak bh. klubova u Evropi tokom proteklih godina.

Rezultati bh. klubova u kvalifikacijama za Ligu šampiona u posljednjih deset godina izgledaju ovako:

2009/2010 Zrinjski - Slovan 1:4 (1:0 kod kuće, 0:4 u gostima) 
2010/2011 Željezničar - Hapoel TA 0:6 (0:1 kod kuće, 0:5 u gostima) 
2011/2012 Borac - Maccabi Haifa 4:7 (3:2 kod kuće, 1:5 u gostima) 
2012/2013 Željezničar - Maribor 2:6 (1:2 kod kuće, 1:4 u gostima) 
2013/2014 Željezničar - Plzen 3:6 (1:2 kod kuće, 3:4 u gostima) 
2014/2015 Zrinjski - Maribor 0:2 (0:0 kod kuće, 0:2 u gostima)
2015/2016 Sarajevo - Lech 0:3 (0:2 kod kuće, 0:1 u gostima)
2016/2017 Zrinjski - Legia 1:2 (1:1 od kuće, 0:2 u gostima)
2017/2018 Zrinjski - Maribor 2:3 (1:2 kod kuće, 1:1 u gostima)
2018/2019 Zrinjski - Spartak Trnava 1:2 (1:1 kod kuće, 0:1 u gostima)

Evidentno je da se u prvih pet sezona nakon reorganizacije sistema takmičenja u kvalifikacijama za Ligu šampiona naši klubovi nisu snašli igrajući protiv objektivno jačih ekipa te su ispadali s minimalno tri pogotka razlike u ukupnom skoru, a o broju primljenih pogodaka je suvišno govoriti.

No, u posljednjih pet sezona naši klubovi su ispadali veoma tijesnom razlikom (s izuzetkom Sarajeva), ali se mora istaći da je Zrinjski razočarao ove sezone.

Nakon ispadanja prethodnih godina od Legije i Maribora s jednim pogotkom razlike, ove sezone Plemići su dobili priliku kao nosioci igrati protiv Spartaka iz Trnave, no ispali su. 

Zanimljivo, upravo je Zrinjski bio posljednji bh. prvak koji je ispao kao nosilac, a to je bilo u sezoni 2005/2006. kada je uz ukupnih 4:1 ispao od luksemburškog Dudelangea.

Krivca za deset godina bez prolaska u narednu rundu kvalifikacija prvaka BiH možemo tražiti svugdje pomalo. Sistem takmičenja od sezone 2009/2010. do ove nije išao na ruku našim klubovima koji su uvijek žrijebani protiv jačih i mnogo bogatijih ekipa te su se bh. prvaci uzdali u onu "i ćorava kokoš ubode zrno".

Ne samo da nisu "uboli zrno", već je ove sezone naš klub kao nosilac ispao, a razloge za to moramo tražiti u samim klubovima, ali i u Fudbalskom savezu BiH.

Jasno je kao dan da naši klubovi nemaju finansijska sredstva da preko noći naprave rezultat kao pojedini azerbejdžanski, kazahstanski ili kiparski klubovi, no to je razlog više da se pogleda preko granice (ili dvije).

Iluzorno je spominjati rad Dinama, Hajduka, Crvene zvezde ili Partizana kojima kad god zatreba država istrese vreću para, ali se može ugledati na Maribor, Olimpiju, Osijek, Rijeku, pa što da ne i Čukarički... Pozitivnih pomaka u pojedinim bh. klubovima ima, ali oni idu još uvijek puževim koracima dok, naprimjer, Albanci idu zečijim skokovima naprijed.

A da bi se krenulo naprijed pravim tempom i uhvatio korak s ostatkom Evrope, nije dovoljno da napreduju samo Zrinjski, Sarajevo, Željezničar i Široki Brijeg, već svi klubovi Premijer lige BiH, a tu dolazimo do uloge FS BiH koja je itekako bitna.

Skraćenjem bh. elite na 12 klubova obećavan je veći kvalitet klubova, što bi u konačnici značilo i uspjeh u Evropi, a to onda znači više novca za klubove, što za sobom povlači i bolje igrače, dakle napredak... Ukratko, klasični sistem spojenih posuda.

No, naš savez je uradio jednu veoma nepromišljenu stvar. Umjesto da kao uslov igranja u Premijer ligi postavi ono najbitnije, a to je kvalitetan, evropski travnjak na kojem se, na kraju krajeva, i igra fudbal, trust mozgova iz Ferhadije 30 se bavio trivijalnim stvarima poput broja stolica i krova koji mora prekriti određeni broj istih.

Dokle god budemo gledali mečeve poput onih prošlosezonskih u Krupi na Vrbasu između Krupe i Širokog, koji je ličio više na vaterpolo nego na fudbal, ili u Banjoj Luci kada su se igrači Borca i Zrinjskog nadmetali u igri kojoj je prikladniji naziv "šutanje lopte kroz mješavinu blata i snijega", od naših klubova možemo očekivati samo (ne)časne poraze u kvalifikacijama za Ligu šampiona.

Uostalom, nije slučajno da se najbolji fudbal proteklih sezona redovno viđao u Zenici na travnjaku Bilinog Polja. A nije da je Čelik u rangu zagrebačkog Dinama, a pogotovo da klubovi koji dođu na gostovanje u Zenicu preko noći postanu Maribor.

Na potezu su najprije čelnici FS BiH, a potom i sami klubovi. Do tada nam ostaju kvalifikacije za Evropsku ligu i radovanje nakon izbacivanja ekipa s Gibraltara, iz Andore, Malte, Moldavije, Estonije...