Predstava, koja je rađena po tekstu Milivoja Mlađenovića, a u režiji Sonje Petrović, donijela je pred beogradsku publiku priču o Sofki Nikolić, koja je po kriterijumima svog vremena bila svjetska zvijezda.

Nikolićeva je u Parizu snimila 40 ploča i bila prva pjevačica u Evropi koja je osvojila "Zlatnu potkovicu" nakon što je prodala 100.000 gramofonskih ploča.

Ovu pjevačicu su poredili sa čuvenim operskim pjevačem toga doba Enrikom Karusom, a njene najpoznatije pjesme su: "Cojle Manojle", "Kolika je Jahorina planina", "Kad bi znala, dilber Stano", "Zone, mori Zone" i "Čuješ, seko".

Pored brojnih ličnosti iz javnog života Beograda kojima je pjevala, ostalo je zabilježeno da je veliki Sofkin poštovalac i prijatelj bila svjetski poznata pjevačica DŽozefina Beker.

Nakon smrti šesnaestogodišnje kćerke Marice 1939. godine, na vrhuncu slave, Sofka se povukla i uglavnom više nije pjevala.

Posljednje godine života provela je skromno i usamljeno u Bijeljini i Beogradu.

Umrla je 1982. godine u staračkom domu u Banji Koviljači, a sahranjena je na gradskom groblju Pučile u Bijeljini, u kripti pored svoje kćerke.

Jedna od ulica u širem centru Bijeljine nosi ime po Sofki Nikolić.

Predstava "Pevanje i ćutanje Sofke Nikolić" premijerno je u Republici Srpskoj odigrana u Gradskom pozorištu "Semberija" 5. aprila.