Ovako srpsku umjetničku scenu vidi akademik i književnik Matija Bećković iza kojeg stoje decenije stvaralaštva i brojna djela koja su ušla u antologije.

- Ali kada vidim da je neko u Srbiji odlučio da svira obou i veruje da na tome može zasnovati svoj život to je najveće priznanje i oboi i srpskom narodu - smatra Bećković.

Iz njegove umjetničke radionice izašle su pjesme, poeme, ali i monodrame. U posljednje četiri godine napisao je i objavio četiri poeme. Četvrta je objavljena u najnovijem plavom kolu Srpske književne zadruge, a posvećena je i naslovljena "Prahu oca poezije".

- Sve je počelo pre tri godine o dvestagodišnjici Njegoševog rođenja, kada se lovćenski tajnovidac premestio na ikonu, dobio žitije, tropar, službu i svoj dan. Novoprosijanog svetitelja nazvao sam Ocem poezije, kao što je on Karađorđa, posvećujući mu "Gorski vijenac", nazvao Ocem Srbije. Tako je u naše vreme uz Oca Srbije stao i Otac poezije. Čini se  da je u Njegoševoj posveti Prahu oca Srbije bilo i neke nesvesne lične projekcije - priča autor kultnih poema "Vera Pavladoljska" i "Kad dođeš u bilo koji grad".

Pisanje o Ocu poezije shvatio je kao posebnu dužnost. 

- Njegoš je zadatak  naše kulture, naše vere i poezije. Neka vrsta savesti srpske nacije. Nije čudo što je jedan pesnik predlagao da se od Njegoša odmorimo jedno sto godina. Njegova pojava ostaje izvan objašnjenja. Što su ga češće sahranjivali i žešće optuživali, prevodili na crnogorski, raznebošavali i raznjegošavali više su ga posvećivali i oreol mu usijavali - ukazuje Bećković koji je za svoje stvaralaštvo dobio ugledne nagrade kao što su "Milan Rakić", "Zmajeva nagrada", "Disova nagrada", "Desanka Maksimović", "Radoje Domanović".

Osvrnuo se i na aktuelni društveni trenutak otkrivajući kako doživljava negativne pojave 21. vijeka.   

- Sad su starlete na vrhuncu moći i njihova slava je tolika da se  ne samo njima nego i nama čini da nikad neće proći. Ali zar se tako nije činilo i sa Brozovima i drugim starletama  i njihovim rijaliti programima u dvadesetom veku - ističe Bećković.

Objašnjava kako je kultura dospjela u loš položaj u kojem se već godinama nalazi.

- Politika je dugo tolerisala kulturu. A onda je zaključila da je kultura luksuz bez koga se može. I da se prava može zameniti lažnom. I lansirala alternativnu umetnost poput lažnih robnih marki. Rečita je ona anegdota kad je kupac nudio slikaru 100 evra za sliku. "Pa ja sam toliko dao za platno" reče slikar." Da, ali tada je bilo čisto!" uzvrati kupac - kroz smijeh kaže Bećković.

U svojim djelima i javnim nastupima često se bavi i političkim temama.

- Položaj u koji smo dospeli najbolje govori kakvu smo politiku vodili. Krivotvoreći svoju prošlost ugrozili smo sopstvenu budućnost. Nije čudo što je toliku senzaciju izazvala pojava Republike Srpske jer decenijama niko nije znao da postoje Srbi u BiH. Zato je ona tako važna za naš povratak samima sebi - rekao je Bećković.

Pjesme pametnije od pjesnika

- Pesme su pametnije i dublje od pesnika. Poemu "Vera Pavladoljska" sam napisao kao gimnazijalac. I nisam ni slutio da je ona prolog za mnogo toga što je došlo kao epilog. Kad vidim koliko ima darovitih mladih, zdravih i lepih mladića i devojaka greh je žaliti se uopšte, a posebno sumnjati u budućnost poezije - kaže Matija Bećković.