U ovom domaćinstvu u semberskom selu Amajlije sve je "pod konac". Od 12 mjeseci u godini, "punom parom" radi se devet. U sezoni ustaju u tri, četiri časa ujutro i radni dan im se završava u 22 časa. Uprkos svemu, Predrag se ne žali, poljoprivreda je od malih nogu bila njegov životni izbor.

- Nisam se nikada dvoumio. Od djetinjstva sam znao da je moja budućnost na porodičnom gazdinstvu. Po završetku Poljoprivredne škole ostao sam ovde, nisam išao na fakultet iako sam imao tu mogućnost. Ostao sam sa ocem da radim i unapređujem imanje i nisam se zbog toga nikada pokajao - kaže Predrag, koji se ne bazira na jednu proizvodnju, već igra na kartu "svaštarenja". 

Zbog problema sa plasmanom prasadi, u ovom četvoročlanom domaćinstvu, broj krmača sa 50 smanjili su na deset. Tove i junad, a proizvode i mlijeko. Imaju 50 goveda, među kojima 20 muznih krava. Dnevno isporuče oko 300-350 litara mlijeka. Planove o povećanju broja grla odgodili su do daljnjeg.

- Svaštarenje je nekako najsigurnije. Više djelatnosti, pa nešto će poklopiti minus. Jednostavno tražimo balans da bi imali neku računicu. Ne zanosimo se snovima o velikom bogatstvu, samo želimo da solidno živimo od svog rada - priča Ivanović.

Kako kaže ovaj mladi poljoprivrednik, prije tri godine su se preorjentisali na proizvodnju mlijeka. Počeli su povećavati broj muznih grla i malo veći broj tovnih junadi. Zadnje dvije godine to im je bio jako unosan posao.

- Bilo zarade i bilo je rentabilno. Sada su malo otkupne cijene pale ali otkup ide redovno, tako da u proizvodnji i tovu junadi nema većih problema. Imali smo ambicije o proširenju, međutim, treba biti oprezan. Sada vidimo da su farme sa 50, 100 grla koje proizvode 1.000, 2.000 litara u problemu. Ako se desi da mlijeko ne isporuče mljekarama dva, tri puta sedmično, gubici se gomilaju i teško je to "poravnati". Zato ćemo sačekati sa povećanjem broja grla na farmi - ocjenjuje ovaj vrijedni semberski poljoprivrednik.

Svaka godina sve je izazovnija. Zbog ekstremnih suša rod kukuruza prepolovljen je zadnje dvije godine, pa pred ovogodišnju sjetvu kućni savjet zasjeda i planira šta i na kojoj površini sijati. Obrađuju 70 hektara, od čega je polovina pod ozimim usjevima.

- Moramo da planiramo šta i koliko naredne sjetve da sijemo, koje hibride, na koje tipove zemljišta, kakva prihrana, kakva zaštita. Znači, maksimalno da vodimo računa koliko uložiti da bi imali i tu neku zaradu da bi i nama nešto ostalo. Tako smo  površinu pod kukuruzom smanjili, dali prednost ozimim usjevima. Ranije stignu, bolji prinosi, imamo subvencije po hektaru. Imamo dosta zemlje u zakup ali i to zavisi od godine do godine. Konkretno, kod nas jako skup hektar, a zakup nas košta od 1.000 maraka i više - kaže Predrag za portal InfoBijeljina.

Zadnjih pet godina nabavljali su dosta mehanizacije, traktora, priključaka, sijačica uz podršku resornog ministarstva.

- Subvencije za nabavku mehanizacije su nam vjetar u leđa. To nam je alat, bez tog ne možemo, tako da smo baš ulagali. I ove godine planiramo sistem za navodnjavanje da uspostavimo na 15-ak hektara a tifon ćemo nabaviti do kraja mjeseca. Ne može drugačije, jer se zbog klimatskih promjena kukuruz mora navodnjavati. Tražićemo balans da i iz postrne sjetve izvučemo maksimum - pojašnjava Predrag.

Znanje stečeno u Poljoprivrednoj školi mu je dobro došlo, ali najviše je, kaže, učio kroz praksu i od oca Sretena, koji ga je uvijek podržavao.

- Da ja nisam bio takav kakav jesam, ne bi ni on bio ovakav sada. Uz mene je on i zavolio taj posao. Da on nije ostao sa mnom, ni dio ovog ne bih radio. Borim se svim silama da ga ostavim stabilnijeg, jačeg da može da funkcionioše, a ono što ne zna, naučiće kroz život - kaže Sreten za InfoBijeljinu.

Predrag već tri godine ima podršku i od supruge Sanje. Iako je po zvanju medicinska sestra, odlučila je da preuzme dio obaveza na imanju i pomogne ovom domaćinstvu da napreduje.

- Lijepo je kad si na svom domaćinstvu i kad si svoj gazda. Raditi se mora vrijedno i neprekidno, ali na kraju dana čovjek bude srećan kada vidi rezultate. U svojoj struci sam radila po 12 sati, posao težak i odgovoran, pa noćne smjene, a ovdje sam kod svoje kuće, isprogramiram sebi dan i radim koliko hoću i koliko mogu a priotme mi niko ne stoji nad glavom - priča sa osmijehom Sanja.

Nakon zimskog predaha u domaćinstvu Ivanovića spremaju se za ratarske radove. Predstoji im prihrana strnih žita, a potom zatvaranje zimske brazde. Đubrivo su kupili, a naručili su i sjeme za proljećnu sjetvu. Predrag kaže da pored znanja u struci mora pomalo da bude i pravnik, ekonomista, mehaničar, ali ništa mu nije teško, jer radi ono što voli.