"Moji su svi svirali harmoniku. Porodica mi je poznata po tome što su Hanušići pravili i popravljali harmonike. Mene je izgleda neki novi talas uhvatio pa sam se odlučio da počnem svirati gitaru. Kao mladić želiš da budeš malo interesantan, iznosio sam gitaru na korzo, pa smo svirali ispod lipe", prisjeća se Hanušić.

Ovaj svestrani umjetnik pod uticajem oca počeo je i da fotografiše, a poznat je po arhivi sačuvanih starih fotografija Bijeljine i Bijeljinaca koji često nisu ni znali da ih je Batin objektiv zabilježio i sačuvao od zaborava.

"Otac mi je kao desetogodišnjaku kupio prvu kameru. Zainteresovali smo se za fotografiju, i on i ja. Kada sam krenuo u gimnaziju, počeo sam da fotografišem od prvog razreda. Otac mi nije imao neku veliku platu, a ja sam prve džeparce zarađivao putem fotoaparata. Kroz to snimanje ljudi, ja sam nesvjesno stvarao istoriju Bijeljine, ostavljao je zabilježenu zauvijek", navodi Hanušić.

Da je doprinos koji je dao Bijeljini zaista veliki potvrđuju i kompozicije koje je stvorio za pozorište, ali i mnogobrojne nagrade koje koje je dobio za svoja djela. Iako danas boravi u Austriji Bato održava veze sa starim prijateljima i koristi svaku priliku, poput učešća na Otvorenoj sceni Centra za kulturu u Bijeljini, da zvukom svoje gitare i pjesmama okupi Bijeljince i vrati uspomene iz mladalačkih dana.

"Ponosan sam što sam okupio svoje Bijeljince posebno ove što su iz dijaspore, a bogami bilo je i ovih domaćih, pa sam ponosan što sam sakupio onu našu staru raju", zaključuje Bato.

Ponosni Bijeljinac ispratio nas je autorskom pjesmom u koju je sročio sve emocije vezane za grad u kome je proveo djetinjstvo i mladost, a video prilog pogledate na našem YouTube kanalu.