Njih petorica, zapravo, neće otići u političku penziju, već će nastaviti da primaju redovne plate kao delegati i poslanici. Ukoliko ne znaju u koje svrhe namijeniti novac, humanitarci ih pozivaju da otpremnine uplate javnim kuhinjama koje svakog dana imaju sve veći broj korisnika.

 

Sit gladnom ne vjeruje. Oduvijek bilo. U BiH, danas, više je onih gladnih. Tako, s jedne strane, obični ljudi svakodnevno krpe kraj s krajem, dok s druge strane, oni koji ih predstavljaju imaju i troše „koliko im drago“.

 

Već je poznata priča da funkcioneri u BiH, pored plate, koja je nezamisliva običnom čovjeku, nakon navršenih 65 godina dobijaju otpremninu koja je, takođe, daleko od stvarnosti običnog čovjeka. I sve to po zakonu koji su sami skrojili. Takođe, taj isti zakon kaže i da se otpremnine ne mogu odreći, a penzionisanje, iako dobro plaćeno, ne znači prestanak njihovog političkog angažmana.

 

S druge strane, hiljade ljudi svakodnevno u redovima ispred javnih kuhinja čeka na besplatan obrok, jer njihove mizerne plate, ako ih imaju, gube bitku sa poskupljenjima, koja su u zavidnoj formi. Nezaposleni mole za bilo kakav posao, a penzioneri broje i prekrajaju svoja primanja svaki mjesec do posljednje marke. Voće se kupuje na komad, o mesu mnogi samo sanjaju. Višečlane porodice svaki dan dočekuju sa podjednakim brigama – kako othraniti i školovati svoje mališane. Apeli za liječenje i odraslih i djece gotovo svakodnevno nas rastužuju, a njihovi životi zavise od humanitarnih koncerata, kutijica, SMS poruka i pomoći onih koji ionako malo imaju.

 

Koliko je teško ljudima u svakodnevnoj borbi za goli život najbolje znaju oni koji su njihov glas u ovim vremenima i oni koji nastoje da bar, koliko-toliko, olakšaju teret na njihovim leđima. Upravo oni najoštrije reaguju na „neopravdanu povlaštenost političara“.

 

Jedan od njih je predsjednik Udruženja „Mozaik prijateljstva“, Miroslav Subašić, koji je, komentarišući visoke otpremnine političara u odnosu na svakodnevne bitke običnog čoveka, ogorčeno rekao: „To je van svake pameti“. Ovo udruženje se svakodnevno susreće s ljudima koji nemaju za ni za hljeb, a kamoli za plaćanje struje i vode.

Prema riječima Subašića, u redovima ispred javne kuhinje „Obrok ljubavi“, iz kojeg svakodnevno biva uručeno gotovo 700 obroka, ne stoje više samo najstariji sugrađani. Nemoćni su danas i oni najmlađi.

 

– Divlja gorivo, rastu cijene; vjerujem da će sve više rasti i broj onih kojima je potrebna pomoć. S druge strane, neko ima i više nego što može potrošiti –  rekao je tiho Subašić za Srpskainfo.

 

Zatim je, uz dozu ironije, funkcionerima uputio jasnu poruku ili, kako je on rekao, konstruktivan savjet.

 

– Ukoliko se ne mogu odreći svoje otpremnine i ukoliko im je teško da prihvate taj novac, u šta sumnjam, neka novac proslijede u javne kuhinje, koje svakodnevno posjećuju gladni i žedni građani. Takođe, „Mozaik prijateljstva“ pokreće socijalno preduzeće, pa bismo taman za taj novac kupili ciglu i ostali materijal koji je potreban da bi sebi neko zaradio koricu hljeba – rekao je on.

Dodaje da bi se funkcioneri, svakako, na taj način odužili građanima, čiji to novac zapravo i jeste.

 

– Ako im je narod to dao, narod im treba i oduzeti. Ali, ako im ne može oduzeti, a njih je sramota da uzimaju, neka se odreknu u korist naroda. Neka to bude čin zahvalnosti za sve ono što smo mi njima dali dok su oni sjedili u foteljama – poručio je on.

 

Izvršna direktorka DON, Murisa Marić, dijeli ogorčenost sa Subašićem. Nesrazmjernost u životima građana i političara nazvala je „kršenjem osnovnih ljudskih prava“.

 

– Oni koji se bave politikom donose odluke koje su dobre njima, dok običan čovjek, koji cijeli život radi za minimalac, nema prava ni na šta, a pogotovo ne na otpremninu. To je pokazatelj stanja u našoj državi – ocijenila je ona za Srpskainfo.

To se, smatra, neće ni promijeniti, jer se politika udobno smjestila u svom lagodnom životu, a ljudi, okupirani svojom teškom svakodnevicom, ćute.

 

– U ovakvoj krizi običan čovjek se bori da preživi mjesec, pa će se tako i ove otpremnine danas komentarisati kao loš potez, a sutradan više neće ni misliti o tome, jer će misliti samo o jednom – kako da prežive – kaže Marićeva.

 

Dodaje da ovdje ništa ne bi bilo sporno, da je život običnog čovjeka bar približno dobar kao život političara.

 

– Da smo mi napredna zemlja i da ostali građani imaju platu bar po 2.000 KM, vjerovatno ne bismo o ovome danas ni raspravljali, nego imamo nesrazmjer kako da preživi čovjek sa 600 KM i kako žive ovi bogati koji, na kraju, kukaju više nego siromah – kategorična je ona.

 

“Bezobrazluk”

Predsjednik Udruženja višečlanih porodica „4+“ Grada Banjaluka i Republike Srpske, Jovan Radovanović, bio je podjednako oštar, pa je zakon, koji ide u korist političarima, nazvao „čistim bezobrazlukom“.

 

– Uzimaju i šakom i kapom dok običan čovjek nema za osnovne namirnice. Sve poskupljuje. Ovo je dno dna – kaže on za Srpskainfo i nastavlja: – U prilici sam da obilazim porodice koje nemaju najosnovnije ni za svoju djecu, čak ni za doručak, a oni dobijaju 15.000 evra otpremnine. Na kraju, borci, koji su se izborili za Srpsku spavaju u šupama, nemaju šta da jedu, dok političari uzimaju koliko god žele.

 

Reakciju smo pokušali dobiti i od pojedinih udruženja i pojedinaca iz FBiH, ali bez uspjeha.