Najveću dividendu će isplatiti Nova banka i to u iznosu od 70 miliona maraka. Na drugom mjestu po visini dividende je NLB banka čiji akcionari će dobiti 28,6 miliona KM, dok je na trećem mjestu kompanija Mtel koja će iz dobiti u 2025. godini isplatiti 26,4 miliona KM.

Značajan iznos dividende će isplatiti i Addiko banka i to 25,5 miliona KM, Atos banka 20 miliona te GP Krajina koje je odredilo dividendu od nepunih pet miliona maraka.

Ukupan iznos dividende za 2025. godinu veći je za skoro 74 miliona maraka nego u 2024. godini ali i dalje manji u odnosu na 2022. godinu kada je isplaćena dividenda od preko 200 miliona maraka.

Zanimljivo, na spisku onih koji će isplatiti dobit nema nijednog preduzeća u većinskom vlasništvu Republike Srpske.

„Jedino u finansijskom sektoru vlada tržišna ekonomija i kapitalističko društvo. To, uz nekoliko izuzetaka, ne važi za realni sektor“, ocjenjuje za CAPITAL profesor na Ekonomskom fakultetu u Palama Marko Đogo.

Prema njegovim riječima, ako se u obzir uzme ukupan broj društava na berzi i vrijednost njihovog kapitala koji se knjigovodstveno mjeri desetinama milijardi maraka, ukupan iznos dividende namijenjene za isplatu je mizeran.

Veliki dio preduzeća u Srpskoj zadržava dobit ili je ostavlja neraspoređenu, što Đoginoj po ocjeni govori da vlasnici kapitala kalkulišu i računaju na potencijalne gubitke u budućnosti.

„Ako dođe do gubitka vi samo „pojedete“ tu akumuliranu dobit i ne dirate vlastiti kapital“, zaključuje on.

Direktor Banjalučke berze Boris Srdić kaže da mali broj preduzeća koja isplaćuju dividendu ne mora nužno da ukazuje na negativne trendove.

„Iako je broj društava koja redovno isplaćuju dividendu relativno ograničen, kompanije koje imaju razvijenu praksu raspodjele dobiti svojim akcionarima isplaćuju značajne iznose“, kaže on.

Napominje da odluka o raspodjeli dobiti zavisi od rezultata poslovanja, razvojnih planova, investicionih potreba i finansijske pozicije akcionarskog društva.

„Sa stanovišta razvoja tržišta kapitala, bilo bi poželjno da veći broj profitabilnih kompanija razvija jasnu i predvidivu politiku raspodjele dobiti i da kada za to postoje uslovi dio ostvarene dobiti usmjerava akcionarima kroz dividendu“, ocjenjuje Srdić.

Po njegovom mišljenju sama činjenica da društvo ne isplaćuje dividendu nije nužno negativna.

„Ukoliko se zadržana dobit koristi za investicije i razvoj koji povećavaju vrijednost kompanije i stvaraju osnovu za rast cijene akcija na berzi i buduće dividende. Zadržavanje dobiti može biti posljedica potrebe za finansiranjem novih investicija iz vlastitih izvora, očuvanjem likvidnosti i finansijske stabilnosti, smanjenje zaduženosti ili stvaranjem rezervi za buduće poslovanje“, zaključio je Srdić.