"Naletismo" na nešto što ranije nije bilo u tolikim količinama, na nešto što mirnim, kulturnim i bogobojažljivim posjetiocima tog kompleksa izaziva iritiranje mozga, ukida raspoloženje, a odmor koji su željeli sebi priuštiti pretvori u sve drugo osim mirnog popodneva.

 

Nakon molitvenog dijela u manastiru ljudi nastavljaju boravak predahom u novootvrenom restoranu , šetnjom u Banjici , a dječica na travnatom dijelu iznad manastira gdje su sadržaji za njih.

Uslijedilo je remećenje tih lijepih slika koje stvaraju vjernici i njihova djeca. Prije svega galama pojedinaca koji toče vodu na manastirskoj česmi u neograničenim količinama kao da su na buvljaku a ne u svetinji, drugu vrstu galame stvaraju vozači skupocjenih džipova koji iz nekog razloga pred kapijom manastira parkiraju svoju 'mašinu' iako parking postoji i u podnožju manastira.



Da li im je nepresušna želja da njihovo skupocjeno vozilo "bode oči" i ovdje a ne samo ispred bijeljinskih lokala, ili im pješačenje od parkinga do manastira predstavlja zamor.

 

Galamu u posljednje vrijeme počinju stvarati i vozači skutera koji se penju na travnati dio manastirskog kompleksa u kojem su sadržaji za djecu, valjda po ugledu na one koji vozilima to odavno čine.

 

Ono što je posebna novina u bahaćenju oko svetinje jeste ponašanje vlasnika službenih pasa koje šetaju bez brnjice! Znaju ih popeti i na terasu restorana a ovi njušiti goste kojima se i na taj način kvari boravak, izaziva strah jer sa službenim psom nikada niste načisto – da li će vas samo onjušiti ili će vam pokazati i svoje čeljusti?!

 

Kako urazumiti, ukazati svim tim pojedincima da ovo mjesto nije buvljak, prostor za službene pse, da nije mjesto gdje trebaju stvarati buku i iritirati druge ljude? Njihov razum očigledno ne može a sestrinstvo manastira nema snagu za tako nešto.

Reče mi prijatelj pomalo šaljivo– čovječe izgleda da je došlo vrijeme da se i ovdje, na ovakvom svetom mjestu angažuju agencije za čuvanje reda i mira?!

 

D.G.