❮ ❯

“Nema raja bez rodnoga kraja“, pjesma je narodna koju zna i rado pjeva većina iseljenih i raseljenih širom svijeta. Nostalgiju i žal za zavičajem većina nosi u srcu cijelog života. Tek malobrojni odluče se za povratak, te uprkos brojnim teškoćama, život grade na djedovini i imanjima sa kojih su otišli u potrazi za boljim životom.

Jedan od njih je i Zoran Savatić  iz semberskog sela Dijelovi, koji se nakon dvanaestogodišnjeg boravka u Austriji, gdje je zasnovao porodicu, vratio  u pitomu sembersku ravnicu. 

 

Presudila je ljubav prema poljoprivredi koja ga je vukla u zavičaj. Od ranog djetinjstva volio je životinje. Dok su se njegovi vršnjaci igrali, on je hranio i muzao krave.

„Imao sam dvanaest godina kada sam počeo da obavljam sve poslove na imanju. Radio sam i prije i poslije škole. Štala, njiva, plastenik, ništa nije teško kad se voli“, počinje priču za InfoBijeljina mladi poljoprivrednik. 

 

Na farmi je imao sedam grla, a sada 70.  

 

„Sve muzne krave su simentalske rase. I sva telad su od mojih krava, tako em uštedim, em znam o kakvom se potencijalu radi. Trenutno u muži imam 25 grla. Dnevno proizvodim negdje od 400 do 450 litara mlijeka. Što se tiče cijene, takva je kakva je. Sa otkupnom cijenom i premijom manjom od marku i po, ne možemo da se pokrijemo“, kaže ovaj farmer.

 

Nekada se u ovom domaćinstvu sve radilo ručno, a uskoro će ovaj posao obavljati savremena automatska izmuzišta. Uz pomoć subvencija za kapitalne investicije povećava broj savremenih mašina i priključaka.

 

Prošle i ove godine uložio je 270.000 maraka u novu mehanizaciju, a čuva i staru koja ga nikada nije izdala. Sije žitarice na 500 dunuma, a ove godine obradive površine povećao je za 120 dunuma kako bi obezbijedio dovoljno hrane za stoku. 

 

„Poljoprivreda je fabrika pod otvorenim nebom. Uprkos riziku oranice ne smiju zarastati u šikaru i šiblje. Raditi se mora. Zahvaljujući podsticajima i premijama, izgura se nekako“, kaže Zoran za InfoBijeljina.

 

Profesiju instalatera za klimatizaciju centralnog grijanja zamijenio je zvanjem poljoprivrednika što, kaže, podrazumijeva da budete vrijedan radnik, ali i agronom, ekonomista, pravnik. 

 

Nije lako, ali nikada se nije pokajao što je posao  na održavanju gradskog zelenila i zimskoj službi u Austriji, gdje je bio od 2006. do 2018. godine, mijenjao za život na selu. Radni dan u sezoni počinje mu u pet, a završava se u 23 časa - ali svoj je na svome, duša mu je puna i sa osmijehom na licu ustaje da radi , o čemu mnogi maštaju.

 

Ovaj četrdesettrogodišnjak ima snage, želje, volje i ljubavi da nastavi da se bavi stočarstvom i obrađuje plodnu sembersku ravnici koja mu je u srcu, a zemlja vrati koliko joj se da. 

Tagovi

Vaš komentar

Komentari ( 1 )

---