Apel mladih MZ Ledinci za izgradnju sportskog igrališta!
U bijeljinskoj Mjesnoj zajednici Ledinci godinama postoji problem nedostatka mjesta za sportske aktivnosti, pa je grupa omladine ovog naselja, samoinicijativno, bez ikakve nadoknade, očistila od korova,šuta i smeća do nedavno zapušteno zemljište koje je u
Cilj ove omladine je obezbijediti kutak za sport, koji bi koristila i djeca, ali i sva omladina ove mjesne zajednice i ostalih naselja.
Mještani ovog naselja mole Gradsku upravu da očišćenu parcelu pretvori u sportski teren.
Zemljište koje je do sada služilo za skupljanje smeća, šikare i otpada, postalo je, uz grupu mladih entuzijasta, čista livada koja može imati humanu, sportsku, a prije svega i društvenu korist.
“Za realizaciju ove ideje ne treba mnogo sredstava. Dovoljno je da parcela bude označena kao sportsko igralište, da se poravna i obezbijede sportski rekviziti, a kasnije da se i asfaltira kako i dolikuje jdnom sportskom terenu”, kažu mještani Ledinaca za portal InfoBijeljina dodajući da je po Urbanističkom planu upravo na toj parceli predviđena izgradnja sportskih terena.
Svi pričaju o tome koliko je važna sportska aktivnost, koliko je bitno skloniti djecu sa ulice, obezbijediti im normalno djetinjstvo sa što više igre i što manje kompjutera. Sve to znaju i mještani najveće Mjesne zajednice u Bijeljini.
Roditelji iz MZ Ledinci već duže vrijme muče muku sa nedostatkom sportskog terena za svoju djecu.
“Djeca su primorana da se igraju ili na ulici ili u crkvenom dvorištu”, priča jedan od roditelja čije dijete je već nekoliko puta opomenuto od policije da ne smije da se igra u dvorištu crkve.
Isto mišljenje imaju i drugi roditelji koji su u više navrata djecu odvodili do školskih sportskih terena ili na privatne terene koji se plaćaju.
“Sat vremena igranja košarke ili fudbala platim za sina i po 10KM, to zaista nema smisla”, kaže roditelj Saša Matić, dodajući da su mještani ove mjesne zajednice u više navrata upozoravali lokalnu vlast da im izađe u susret.
Dvanaestogodišnji Nemanja dan provodi napolju sa vršnjacima, uz loptu, i svaki dan očekuje da će igrajući nekome od komšija slupati prozor.
“Igram se gdje stignem, nekada kod drugara u njihovom dvorištu, nekada kod crkve, a nekada i na ulici”, priča Nemanja.
“Djeca su se sama angažovala, sada treba samo da imamo podršku Gradske uprave i da obezbijedimo našoj djeci ono što joj nedostaje”, poručuju roditelji koji se nadaju da će im Gradska uprava izaći u susret i podržati njihove zahtjeve.