Osim što politički predstavnici u oba entiteta imaju različita očekivanja o tome kome ova imovina treba da pripadne, postoji i dodatni novi momenat u kojem je Ambasada SAD nedavno dala naslutiti da bi jedno od rješenja moglo biti da se državna imovina koja ne treba državi prepiše na niže nivoe vlasti.

 

Naime, u nedavno objavljenom saopštenju oni su istakli da činjenica da je, po njihovom mišljenju, sva imovina državno vlasništvo, ne znači da to tako mora i ostati.

 

"Važno je da se reguliše upravljanje imovinom na način da u nekim slučajevima bude titulisano različitim nivoima vlasti", navedeno je u ovom saopštenju.

 

Ova izjava izazvala je uznemirenje u Sarajevu, posebno među funkcionerima SDA, koji u ovome vide namjeru Ambasade SAD da prepusti državnu imovinu entitetima.

 

Sarajevski list "Faktor", koji je blizak SDA, ističe da regulisanje pitanja državne imovine ne smije značiti njenu podjelu i upisivanje vlasništva i knjiženje na niže nivoe vlasti. Oni u Marfijevoj izjavi vide pokušaj da se državi "otme" njena imovina.

 

"Pitanje državne imovine objašnjeno je više puta i u suprotnosti je sa ovim stavom Ambasade SAD i ambasadora Marfija. Imovina je isključivo državno vlasništvo, ali država njeno korištenje može ustupiti drugim nivoima vlasti, što je potrebno regulirati zakonom. Dakle, država može korištenje ustupiti drugome, a nikako se vlasništvo ne može knjižiti na druge, suprotno onome što, sudeći po posljednjoj izjavi, zagovara Majkl Marfi", ističe ovaj list.

 

Međutim, radi istinitosti, Marfi nije rekao da treba prepisati vlasništvo, nego titular državne imovine, što nije isto, ali jeste otvorio mogućnost da je na političkim faktorima u BiH da se dogovore o tome ko će koristiti državnu imovinu. Ovo se može protumačiti kao ustupak Republici Srpskoj, da se pitanje ove imovine riješi na kompromisan način, odnosno da RS dobije veću kontrolu nad imovinom.

 

Međutim, ovako formulisan prijedlog, čak i u slučaju da omogući prebacivanje državne imovine na niže nivoe vlasti, Milorad Dodik, predsjednik RS, ne želi da prihvati. Kako je rekao, prema Dejtonskom sporazumu, sve što nije eksplicitno dato državi BiH, pripada entitetima. S obzirom na to da se državna imovina ne spominje eksplicitno kao vlasništvo države, u RS se ovo tumači na način da je imovina na teritoriji RS državna imovina entiteta i da BiH s tim nema ništa. Osim toga, u RS smatraju da su entiteti strane potpisnice Dejtonskog sporazuma, te da time imaju važniji status od države BiH.

 

Pitanjem u vezi s ovom imovinom obratili smo se i institucijama EU, ali nam do zaključenja ovog broja nije stigao odgovor.

 

Međutim, pitanje državne imovine nije samo pitanje ko ima supremaciju u ustavnom poretku BiH - centralni organi ili entiteti kao strane potpisnice Dejtonskog sporazuma. Naime, Ambasada SAD indirektno sugeriše da bi svako stavljanje imovine u RS u zalog, recimo, za kredite ili za strane investitore, moglo dovesti do oduzimanja te imovine.

 

"Nezakonito transferisanje državne imovine od strane bilo kojeg entiteta izlaže onog ko je preuzme potencijalnoj opasnosti domaćih ili međunarodnih pravnih posljedica", naveli su oni.

 

Sama činjenica da međunarodna zajednica pitanje državne imovine smatra spornim, dovešće do toga da nijedan strani investitor, bilo da je on kineski ili zapadni, neće željeti da uđe u pravne poslove s državnom imovinom zbog straha da bi mogao ostati bez svoje investicije. Tako će dalje investiranje u važne infrastrukturne projekte ostati blokirano sve dok se ne postigne trajni i održivi dogovor.