Prije više od 10 godina, Albanka Majlinda Vatnikaj iz Tirane odlučila je da napusti svoj dom i porodicu kako bi pratila svoje srce.
Ljubav prema Darku Miladinoviću iz sela Beli Breg kod Aleksinca bila je toliko snažna da je, uz očevu dozvolu, spakovala kofere i zauvijek promijenila svoj život.
Danas, pod imenom Maja Miladinović, ova bivša Albanka vodi skroman, ali ispunjen život u Srbiji – sa mužem, dvoje djece i čvrstom vjerom u ljubav.
– Vidjela sam da je dobar čovjek, iako je 14 godina stariji. Sve je bilo dogovoreno. Sjeli smo u kafić i čekali da tata aminuje. Onda smo zajedno otišli u Srbiju, upoznali njegovu porodicu i vidjeli kuću – priča Maja.
Ubrzo nakon dolaska u Beli Breg, uslijedila je vjeridba, pa svadba, a zatim i rođenje prvog djeteta – sina Nikole. Iz ljubavi prema suprugu, Maja je samoinicijativno odlučila da promijeni vjeru i pređe u pravoslavlje.
– Niko me nije tjerao. Sama sam željela da se krstim, a sa mnom i naš sin. Bila je to moja odluka i niko joj se nije protivio – dodaje Maja.
Iako žive u miru i slozi, život Majin nije bio lak. Obje trudnoće su bile rizične – sin je rođen u osmom mjesecu i proveo je devet dana u inkubatoru, dok je kćerka Nikolina rođena u sedmom mjesecu sa svega 750 grama.
– Da sam je rodila u Albaniji, ne bi preživjela. Moja majka je izgubila blizance jer ljekari nisu bili stručni. Srbija mi je spasla dijete – priča Maja.
Maja je u potpunosti prihvatila srpsku kulturu i običaje. Danas sama mijesi hleb, čisti štalu i slavi sve pravoslavne praznike.
– Kuvam, radim po kući i oko stoke. Volim Vaskrs zbog djece. Čudno mi je što se u Srbiji hrana iznese pa se svi sami služe, kod nas je to nezamislivo – objašnjava kroz osmeh.
Darko priznaje da se u početku bojao reakcije okoline jer se ženi Albankom. Ipak, Maja je brzo osvojila srca svih, a posebno njegovih roditelja.
– Ne zove ih po imenu, već “majko” i “oče”. To danas rijetko koja djevojka radi. Pokazala se kao prava domaćica – ponosno kaže Darko.
Jedino što i dalje žali jeste to što Maja nije nosila vjenčanicu na svadbi. Danas joj je i samoj žao, ali tada su odlučili drugačije.
– Učim je da vozi kola, ali joj bolje ide traktor! – dodaje uz smijeh.
Maja ne zaboravlja svoje porijeklo. U selu pored živi još jedna Albankа, njena prijateljica, s kojom razgovara na maternjem jeziku. Iako je savladala srpski, priznaje da joj neke riječi i dalje predstavljaju izazov.
– U Albaniji djevojke ne izlaze do zore. Kod nas važe druga pravila. Tamo se brat samo pogleda, i znaš šta treba da radiš – prisjeća se života u Tirani, piše Alo.