Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske za Aloonline navodi da je u periodu od 2016. do 2025. godine evidentiralo ukupno 80 krivičnih djela silovanje iz člana 165. Krivičnog zakonika RS. U 2016. godini evidentirano je 10 slučajeva, 2017. sedam, 2018. godine 13, 2019. pet, 2020. pet, 2021. četiri, 2022. šest, 2023. godine 15, 2024. tri i 2025. godine 12.

Šta je donijela izmjena zakona?

U odgovoru se navodi i da su izmjenama Zakona o zaštiti od nasilja u porodici RS, koje su stupile na snagu 2020. godine, uvedene obavezne procjene rizika u slučajevima nasilja u porodici, uključujući i seksualno nasilje. Iz MUP-a ističu da policija po prijavi postupa odmah, procjenjuje rizik i, po potrebi, uključuje centre za socijalni rad i zdravstvene službe, te da policijski službenici prolaze obuke za rad u slučajevima nasilja u porodici.

Međutim, nije dato pojašnjenje o procjenama koliko slučajeva silovanja ostane neprijavljeno, iako međunarodna istraživanja i praksa ukazuju da „tamna brojka" može biti velika, piše Alo.

Prema OSCE-ovom istraživanju o dobrobiti i bezbjednosti žena u BiH, veliki dio nasilja nikada ne dođe do institucija, jer strah, nepovjerenje i osjećaj da sistem neće zaštititi žrtvu često presijeku priču prije prvog koraka.

Trnovit put do presude

Čak i kada do prijave dođe, sudska praksa pokazuje da put do presude nije jednostavan. Prema podacima VSTS-a i analize presuda, u BiH je tokom 2018. i 2019. godine prijavljeno 126 silovanja, a sudovi su izrekli 38 presuda, dok su zatvorske kazne dobila 24 počinioca.

Takvi podaci pojačavaju dilemu: ako se veliki broj slučajeva nikada ne prijavi, a dio prijavljenih ne završi zatvorskom kaznom, jasno je zašto mnoge žrtve odustanu još prije prvog koraka.

Šta kažu psiholozi?

Psiholog Ana Šatara ranije je za Aloonline naglašavala da seksualno nasilje ostavlja duboke posljedice, a kod žrtava se često javljaju krivica, sram, anksioznost i gubitak povjerenja u sopstvene procjene.

Upravo taj psihološki teret često odlučuje hoće li žena progovoriti ili ostati u tišini.

Kako sistem funkcioniše u praksi?

Kada je riječ o prijavi silovanja, prvi korak je obraćanje policiji, lično u najbližoj stanici ili putem broja 122. Žrtva se može obratiti i centru za socijalni rad, a u slučaju potrebe uključuju se i zdravstvene ustanove radi pregleda i dokumentovanja povreda.

SOS linije

Na raspolaganju su i SOS linije za žrtve nasilja, u Federaciji BiH 1265, a u Republici Srpskoj 1264. Pozivi su besplatni i anonimni, a žrtve mogu dobiti informacije, psihološku podršku i upute kome dalje da se obrate.

U BiH postoje i sigurne kuće koje obezbjeđuju privremeni smještaj i podršku ženama i djeci koji su pretrpjeli nasilje.

Silovanje u braku: Statistika bez odgovora

Iako zvanični podaci MUP-a RS pokazuju broj evidentiranih silovanja, ostaje nejasno koliko se tih slučajeva odnosi na nasilje unutar bračne ili partnerske zajednice. U dostavljenom odgovoru za Aloonline nije precizirano da li MUP vodi posebnu evidenciju o slučajevima seksualnog nasilja u bračnoj ili partnerskoj zajednici, niti koliko se od evidentiranih slučajeva odnosi na nasilje unutar intimnih odnosa.

Upravo je pitanje nasilja u braku jedno od najkontroverznijih u javnosti.

Sociolog Vedaran Francuz ranije je upozorio da dio društva brak i dalje posmatra kroz prizmu trajne obaveze, a ne kroz princip pristanka.

- Kada se takva shvatanja normalizuju, seksualna prisila se relativizuje i svodi na ‘privatni problem’, umjesto da se prepozna kao nasilje - naveo je on.

Šatara naglašava da seksualno nasilje u braku ima posebno razarajuće posljedice jer dolazi iz odnosa koji bi trebalo da bude siguran.

- Kada se nasilje događa u okviru intimnog odnosa, povreda osim što je tjelesna, duboko je emocionalna i psihološka - rekla je ona.

Dodaje da su mnoge žene odrastale u uvjerenju da je seksualni odnos u braku obaveza, bez obzira na ličnu volju.

- Društvo žene uči da sumnjaju u sebe, a ne u nasilje - istakla je Šatara, podsjećajući da je pristanak neophodan svaki put, bez obzira na bračni status.