U prijašnja vremena izvor Zmajevac bio je mjesto okupljanja mještana, Odavde se donosila voda za piće, napajala stoka, žene prale veš i lupale kudelju, a djeci  je to bilo mjesto igre, a potom sjećanja na bezbrižno djetinjstvo. Izvor je poznat i kao “muška voda”  jer se, tvrde mještani,  na ovom području uglavnom rađala muška djeca.

Želeći da  izvor sačuvaju od propadanja, afirmišu ovaj kraj i udahnu život ovim selima, mještani su osnovali Udruženje “Zmajevac”. 

Predsjednik Udruženja Branko Lučić kaže da je lokalitet najprije očišćen i obnovljen, a potom je izgrađen i ljetnikovac a sve s namjerom da se ovom mjestu vrati stari sjaj. 

- Želja nam je da izgradimo biciklističku stazu od Bijeljine preko Jabanuše, Suvog Polja i Modrana koja bi se preko Čengića ponovo vraćala na polazište. Da naši mladi ne zaborave ovo mjesto za koje smo vezani brojnim uspomenama i da to ponovo bude mjesto našeg okupljanja - ističe Lučić za portal InfoBijeljina. 

Članovi Udruženja postavili su i tablu kraj izvora na nekoliko jezika. Prema narodnom predanju na ovom prostoru su nekada živjeli Mađari.

- Pričali su naši stari da su prije dolaska Osmanskog carstva ovdje živjeli Mađari. Čak smo i nalazili neke zaostavštine koje na to ukazuju. Udruženje Zmajevac je podnijelo zahtjev mađarskoj ambasadi da nam dostavi podatke o tome. Želimo da uz njihovu pomoć dokažemo da su ovdje postojale naseobine Mađara i da proširimo izletište – kaže Lučić za naš portal. 

Za ovo mjesto okruženo šumom ispredale su se i druge razne priče od kojih je djecu podilazila jeza, a stariji sa strahom prepričavali šta se može desiti ako se po noći luta pored izvora. Mještanin Jovan Vidaković sjeća se  priča svog djeda kako se na ovom mjestu noću pojavljivale vile.

 

- Djed je tvrdio da se na Zmajevcu noću  viđala prelijepa žena koja tka na zlatnom razboju. Specifičnost ovog prostora su i vjetrovi koji stalno duvaju te temperatura i u po ljeta zna biti tek 10 stepeni  – kaže ovaj Semberac. 

Sa koljena na koljeno se prenose i priče da je ovdje nekada bilo Panonsko more, te da su se tu vezivale lađe pa zato se i danas dio sela zove Luke. Tu je i najplodnija zemlja, kako je ovdje zovu mekuša. Bila je tu i vodenica koju bi mještani rado opet pokrenuli. Imaju mnogo ideja i složni su da učestvuju u njihovoj realizaciji, a sve s ciljem da se njihova djeca koja su većinom otišla daleko od rodne kuće sa radošću vraćaju svom zavičaju, a oni koji su ostali da uživaju u skrivenim ljepotama koje ova sela imaju.