Pedagog-psiholog po profesiji, u svojim penzionerskim danima otkrio je ljubav prema slikanju. Sada, kaže ima vremena za sve, pa u životu uživa punim plućima.

Dočekati penzionerske dane u dobrom zdravlju veliki je žvotni dar, počinje priču svestrani starac. Dušan može da posluži kao primjer svojim vršnjacima sa kojima život dijeli u staračkom domu.

Nastavio je da njeguje interesovanja i kaže da mu upravo ta volja i energija čine život kvalitetnim i ispunjenim. Čita, piše, aktivan je na društvenim mrežama, a najviše vremena provodi za štafelajom bojeći svoju svakodnevicu. Ljubav prema slikanju upravo je otkrio u „zlatnom dobu“.



- To su godine u kojima ste postigli sve što ste mogli, riješili što se riješili. Ostaje vam vrijeme koje konačno možete da posvetite samo sebi. A to vrijeme je najbolje ispuniti nečim što vas čini srećinim - kaže penzioner za portal InfoBijeljina. 

Kada doživite neke pozne godine, veze sa djetinjstvom i zavičajem jačaju, a Dušan je rođen i odrastao u selu Neprivaj kod Vareša, odakle ga je školovanje, a potom i život odveo do Sarajeva, Zenice, Banjaluke, a prije dvije godine se skrasio u staračkom domu u Bijeljini. 

Nikada nije zaboravio svoj rodni kraj, sa sjetom se sjeća tih vremena, a detalje iz sela kojeg više nema, a koje je zauvijek urezano u njegovo sjećanje, pokušava da prenese na slikarsko platno.

Osim korisnika doma sa kojima dijeli prostor, iskrene prijatelje stekao je i među osobljem, ljekarima, sa kojima rado proćaska, razmijeni knjige, mišljenje.

Dušan se nada  da će mlađe generacije iz iskustva starijih osoba izvući pozitivne pouke. Naučiti kako da prožive kvalitetno život i da vrednuju ono što je dragocjeno, a ne što je prolazno i bezvrijedno. 

Raduje se svakom novom danu, kaže, život nam je onakav kakve su nam misli, a njegove su uvijek pozitivne.