Uprkos lanjskim gubicima na kukuruzu koje je izazvala suša, te smanjenoj cijeni mlijeka što dovodi u pitanje isplativost farme, ovaj vrijedni semberski poljoprivrednik s optimizmom dočekuje novu proizvodnu sezonu. 

- Danas uzorem 20 dunuma, sutra 20 dunuma i polako. Sve stignem, a niko me ne tjera da radim. Radim, kao što bi naš narod rekao, kao sebi. A svoj gazda biti je neprocjenjivo. Ulažemo maksimalno iako na dobit ne možemo uvijek računati. Sve zavisi od godine, da li će biti sušna, kišna, hoće li biti leda. Ali raditi se mora - kaže vrijedni domaćin za portal InfoBijeljina.

Simojlovići obrađuju 15 hektara, od čega osam, devet hektara siju kukuruzom, 5, 6 hektara pšenicom, a na dva hektara posiju djetelinu da obezbijede hranu za stoku.

- Pšenica je u dobrom stanju. Bilo je vlage i mrazeva, ali oranice su bile pod snijegom pa nema veće štete na usjevu. Sve agrotehničke mjere ću primjeniti, jer samo tako možemo očekivati dobar i kvalitetan prinos - kaže poljoprivrednik. 

Cijenama nije zadovoljan, ali se nada da će ova godina biti bolja.

- Pšenica ima istu cijenu dvadeset godina. Metar hljebnog žita 36 maraka, a metar mekinja oko 50 maraka. A uporedite, hljeb nekada bio pola marke, 60 ili 70 pfeninga, a sad je 2 marke i više. I cijena nafte se povećava. A naši proizvodi pojeftinjuju, cijena mlijeka niža za 10 pfeninga, jeftinije i svinje. Kad dobro rodi svi komentarišu, kad nešto s njive ili obora poskupi opet komentarišu, a niko ne vidi koliko mi uložimo para, truda, znoja - priča za naš portal Mladen Simojlović. 

Na njegovoj farmi dnevno se proizvede oko 120 litara mlijeka. Problema sa otkupom nema, ali ima sa aflatoksinom. 

- Ako samo dan, dva prosipam mlijeko, na gubitku sam. Moj kukuruz u čardaku stoji, a ja kupujem hranu za muzna grla. A kukuruz prošle godine obrala suša, ima i aflatoksin. Sad ne mogu ni da ga prodam, a i cijena mu je preniska - kaže domaćin.

Uprkos svemu, ovog proljeća neće smanjivati površine pod kukuruzom, zbog plodoreda, ali i ishrane stoke.  

- Oko 8 hektara ću zasijati. Sve sam prikupio. Treba mi najmanje 20 vrećica sjemenskog kukuruza. Po sadašnjoj računici koštaće više od 1.000 KM po hektaru, a na to dodajte još 50 odsto sredstava na špartanje, prihranu, prskanje. I onda gledamo u nebo i molimo se za rodnu godinu - priča poljoprivrednik.

Jedina računica je u svaštarenju. Osim proizvodnje ratarskih kultura, Simojlovići imaju i svinje i muzna grla. Na gazdinstvu rade samo ukućani.

- Imam sina agronoma, kćerke, zeta, pa svi privređujemo tako da za sada ne angažujemo radnike na nadnicu. Ostvarujemo redovan prihod od proizvodnje mlijeka i podsticaja. Redovno sebi uplaćujem doprinose pa se nadam da ću dočekati i penziju - priča ovaj šezdesetogodišnjak.

Simojlovići su se nakon povrata djedovog oduzetog zemljišta, 2000. godine, počeli ozbiljnije baviti poljoprivredom. U protekle dvije i po decenije stvorili su mnogo - izgradili objekte, nabavili potrebnu poljoprivrednu mehanizaciju. Agrar je perspektiva Semberije i Republike Srpske, te bi volio, zaključuje vrijedni semberski domaćin, da se što više mladih vrati na selo i bavi poljoprivrednom proizvodnjom.