Ovaj zahtjev, poručuje struka, bio bi dobar i za BiH, zbog postupka njene dekarbonizacije, jer bi donio benefite poput punjenja državnog budžeta kroz porez na "prljavu energiju" te proizvodnju obnovljivih izvora energije.

 

Kada je u pitanju Srbija, dobavljači za kompanije u Njemačkoj koje imaju više od 3.000 zaposlenih, moraće da naprave procjenu rizika u proizvodnji, a po osnovu zaštite životne sredine moraće zadovoljiti čak tri konvencije: zagađujuće supstance, upotrebu žive i prekoračeno kretanje opasnog otpada i njegovo odlaganje.

 

Procjene kažu da oko 3.000 kompanija iz Srbije izvozi na njemačko tržište, a srbijanski privrednici kažu da će nova pravila već za dvije godine pokazati koliko će kompanija biti pogođeno, naročito prevoznika sirovina.

 

Njemačka je jedan od najvećih spoljnotrgovinskih partnera i BiH, koja, podsjetimo i to, više od 70 odsto svoje robe izvozi na tržište Evropske unije (EU). Upravo zbog toga, BiH će se morati aktivno uključiti u evropski sistem trgovanja, u kome je ključna cjelina - dekarbonizacija, odnosno smanjenje proizvodnje goriva i energije iz štetnih materija, poput uglja i sličnog. Proces smanjenja/ukidanja karbonskog uticaja predviđen je do kraja 2040. godine, podsjećaju iz Spoljnotrgovinske komore (STK) BiH.

 

U vezi s pitanjem zahtjeva Njemačke, Vjekoslav Vuković, potpredsjednik STK BiH, kaže da sve kompanije unutar EU plaćaju porez na zagađujuće materije, koji iznosi 100 evra po jednoj toni karbona. S obzirom na to da BiH svoju energiju u najvećem obimu proizvodi putem uglja i drugih zagađujućih čestica, logično bi, ističe Vuković, bilo da se i BiH uključi u proces plaćanja poreza, jer to trenutno nije slučaj.

 

"Industrija u BiH, čelik, aluminij, đubrivo, električna energija koja se proizvodi u termoelektranama, zapravo bi trebalo da plaća takvu jednu vrstu poreza. S obzirom da ne plaćaju porez na takvu vrstu goriva, na prvu se čini da su konkurentni. Međutim, kada Njemačka, jer o njoj pričamo, uveze takvu vrstu aluminija ili čelika iz BiH, njemački kupac će kupiti taj porez odmah na granici i taj porez koji je platio ide u proračun poreza Njemačke", pojašnjava Vuković i nastavlja:

 

"Ali, ukoliko bh. kompanije uđu u taj sistem trgovine, odnosno projekat dekarbonizacije, sukladno zakonima i pravilima EU, onda taj porez koji će platiti ostaje u proračunu BiH. Benefiti su da se puni vlastiti proračun, dobijamo obnovljive izvore energije, on prečišćava okolinu", naglašava Vuković.

 

Taj novac, kaže on, investirao bi se u obnovljive izvore energije, putem kojih se pravi zelena energija, od koje se proizvodi struja za čelik, aluminij itd.

 

"Automatski bi ta struja trebalo njima da bude jeftinija i ona se vraća zemlji u kojoj ostaje. Na primjer, kvota za izvoz čelika na tržište EU za BiH je dva odsto. Međutim, ukoliko biste oplemenili taj čelik i proizveli ga iz zelene energije, onda tu kvotu možete podići na 2,5-3 odsto", navodi Vuković.

 

Prema njegovim riječima, koliko god čelik u BiH bio jeftin, jer ne plaćamo porez na karbon, problem će imati oni koji ga uvezu u Njemačku.

 

"Onda će se njemačke kompanije okrenuti Poljskoj, Rumuniji, jer oni rade kako treba. Ali ako kod nas neko gleda iz principa šta me briga, ja ću iz uglja naraditi visoke peći, pa ću praviti čelik koji je prljav, pa ću prodavati Indiji, a ne Evropi, onda dobro. Ali, onda to poskupljuje transportne troškove i slično", kaže Vuković.

 

Goran Račić, predsjednik Područne privredne komore Banjaluka, ističe da će BiH kad-tad morati da dođe u situaciju da više ne može prolongirati zelenu agendu.

 

"Već sada imamo situaciju da pojedine multinacionalne kompanije od naših firmi koje izvoze na njihovo tržište traže zelene sertifikate. Zato su neke firme iz BiH bile prinuđene da na svojim postrojenjima urade solarne panele, kako bi dokazale da je energija iz obnovljivih izvora", kaže Račić.

 

On podsjeća da se BiH obavezala da će uvesti zelenu taksu za zagađivače.

 

"Karakteristično za BiH jeste da mi uvijek čekamo 'minut do 12' dok se to ne uvede, a kada dođe do toga, onda ćemo se žaliti. Ali kod nas se koristi što duže da se to ne uvede i da proizvodimo po istom principu. Zato smatram da bi bilo mnogo bolje da mi učinimo taj prvi korak, a ne da nam naplaćuje EU", poručio je Račić.