Kako prenosi stakakozasto.com, jedno objašnjanje je da su koprive niske biljke, te da će grom prije udariti u neko visoko drvo u blizini nego u koprivu, što je vjerovatno čini sigurnim mjestom za sakrivanje tokom grmljavine.

Drugo objašnjenje je da su grom i kopriva veoma slični jer mogu da “pecnu i ožare”, te se smatra da grom neće udariti u koprivu po sistemu “neće svoj na svoga”.

Treće, najzanimljivije i najvjerovatnije objašnjenje seže daleko u prošlost. Naime, u nordijskoj ili skandinavskoj mitologiji, kopriva je bila sveta za Tora, boga gromova i munja. Za vrijeme grmljavine, ljudi bi bacali koprivu u ognjište kako bi umirili boga Tora i zaštitili svoj dom od udara groma.

Rimski osvajači su navodno sadili koprive duž puteva koje su pravili, zatim se mlatili koprivama po tijelu da zagriju krv u pokušaju da se obrane od britanskih kiša.

U srednjem vijeku, ljudi su nosili koprivu sa sobom da bi odvratili čarobnjake i zle duhove, i da bi se odbranili od kletvi koje su bačene na njih. Osim toga, vjerovali su da će nošenjem koprive izbjeći i udar groma. Takođe bi bacali koprive preko krovova svojih domova i nadali se da će koprive pokazati munjama put do zemaljskih duhova i tako sačuvati od groma sve koji se nalaze u prostoriji.

Treba imati na umu da je munja, odnosno grom, nasumični čin prirode koji može da udari u bilo koje doba godine, najčešće tokom ljetnjih mjeseci.

Nijedno mesto napolju na otvorenom nije bezbjedno tokom grmljavine pa tako engleska izreka kaže “When thunder roars, go indoors” ili u prevodu “Kad grom zagrmi, idi unutra”, piše Krstarica.