To ne znači da se EU više neće aktivno baviti BiH, jer to ne može prestati čak i da želi, jer bi time ugrozila svoj novi imidž spoljnopolitičkog faktora u svijetu koji nova komisija pokuša da izgradi, kako bi uticali na ponašanje Vladimira Putina, predsjednika Rusije, i drugih međunarodnih faktora koji utiču na Evropu. Ali EU je u fazi preispitivanja, a jedno od pitanja koje zemlje članice, pogotovo one koje su iz novca svojih poreskih građana finansirale brojne reforme u BiH proteklih deset do 15 godina, žele da dobiju odgovor jeste da li su institucije BiH sposobne ili nisu da se same brinu za očuvanje vlastitog ustavno-pravnog poretka. Soreka je indirektno u našem listu ukazao na neodrživost situacije da OHR i dalje ima ulogu instrumenta koji rješava probleme, čime se pokazuje da EU želi da vidi mogu li bh. institucije da funkcionišu same ili ne mogu. EU je odranije pokazivala rezervisanost prema intervencijama OHR-a, a odlaskom administracije Džoa Bajdena, bivšeg američkog predsjednika, OHR je izgubio važnog saveznika kojeg Ujedinjeno Kraljevstvo, zemlja koja ga i dalje zdušno podržava, sama ne može zamijeniti.

Kako nam je rekla osoba sa saznanjima o američkoj spoljnoj politici, činjenica da će, kako on tvrdi, Tramp za novog ambasadora u BiH narednih mjeseci imenovati karijernog diplomatu, a ne osobu blisku srpskom, hrvatskom ili bošnjačkom lobiju, ne znači da će Stejt department imati potpuno odriješene ruke da djeluje u BiH. Kako on tvrdi, Tramp sigurno neće podržati bilo šta u BiH što bi odvuklo pažnju s tema kojima on želi da se bavi, te da su ljudi u Vašingtonu koji se bave BiH oprezni da ne doprinesu eskalaciji krize u koju bi se onda Trampovi ljudi mogli uključiti na svoj način.

Naredni kritični korak, kako nam je reklo nekoliko evropskih sagovornika, biće potvrđivanje mandata EUFOR-a u novembru. Jedan od sagovornika tvrdi da su mekane izjave o ulozi EUFOR-a od strane evropskih zvaničnika proteklih sedmica pokušaj da se ne isprovocira Rusija da uloži veto u novembru, što bi značilo kraj evropske vojne misije. Iako teoretski NATO ima mogućnost da zamijeni EUFOR, jer misija očuvanja mira u BiH po Dejtonu pripada toj organizaciji, naš američki sagovornik sa zebnjom gleda na mogućnost kako bi na jače vojno angažovanje NATO-a gledao predsjednik Amerike, ne zato što bi njegovi ljudi stali na bilo čiju stranu, nego zato što Bijela kuća principijelno ne želi američko angažovanje u Evropi u bilo kojoj formi.

Gotovo svi evropski sagovornici, čak i iz zemlje koja je prijateljski naklonjena prema Miloradu Dodiku, predsjedniku Republike Srpske, uvjereni su da ne može biti zvaničnih kontakta s njim dok se ne uklone potezi koje neki od njih opisuju kao ustavnu krizu i dok se ne riješi sudski proces, ali da su otvoreni za saradnju s SNSD-om, te izjavu Soreke da EU nema preferenciju ko bi trebalo da čini buduću koaliciju na nivou BiH, treba uzeti kao tačnu, uz ovaj dodatak u vezi sa Dodikom.

Zanimljivo je da u EU raste frustracija Draganom Čovićem, predsjednikom HDZ BiH, barem prema onome što smo mogli čuti od naših sagovornika, kojeg sve više njih vidi kao smetnju evropskim interesima na zapadnom Balkanu. Po svemu sudeći, Čović će pokušati isprovocirati ili "trojku" iz RS ili "trojku" iz FBiH da pokrenu korake koji bi mu mogli služiti kao opravdanje pred Briselom, ali i Hrvatskom, zašto je nova koalicija nemoguća.

S obzirom na to da se izbori 2026. sve više približavaju, nakon ljeta ionako više niko neće željeti da uđe u koaliciju koja će imati premalo vremena da bilo šta riješi, a u izbornu kampanju moraće unijeti sve ono loše. Jedino što bi tu matematiku moglo promijeniti jeste jači angažman EU i UK, što se, barem kako sada stvari stoje, ne može potpuno isključiti.